Franjevački samostan u Kninu spominje se 1469. god. Pripadao je Cetinskoj kustodiji, a 1514. god. Trsatskoj. Kad je Knin pao pod tursku vlast (1522.), samostan je srušen. Nakon oslobođenja Knina (1688.) franjevci su osnovali hospicij, koji je 1708. god. proglašen samostanom.
Zgrade samostana su se uređivale i nadograđivale kroz XVIII. st. Samostan je iz temelja popravljen i proširen 1876. god. God. 1944. zgrade su dijelom porušene od bombardiranja a dijelom oštećene. Odmah nakon rata izvršeni su nužni popravci a temeljitiji 1952. god., osobito 1977.-79. god.
God. 1705. izgrađena je, na mjestu gdje je vjerojatno bila starohrvatska crkva, nova crkva Sv. Ante sa zvonikom. Međutim, ona je bila malena te se 1775. god. počela zidati nova. Ni ona nije bila dugog vijeka jer je 1828. god. bila u takvom stanju da ju je državna vlast zatvorila. God. 1841. izgrađena je nova crkva s pročeljem prema cesti ali je bila tako loše zidana da je već 1842. god. zatvorena. Tek 1860. god. počela se zidati nova u neoromanici s primjesama neogotike. Crkva je završena 1863. god. Uz nju je podignut zvonik s četiri zvona. Kako je teren bio nestabilan, 1911. god. temeljito je popravljena. God. 1944. crkva je veoma oštećena od bombardiranja. Prilikom obnove skraćena je na ulazu. Radovi su završeni 1960. god.
Već na početku Domovinskog rata pobunjeni Srbi samostan su oštetili, a crkvu Sv. Ante prvo oskvrnuli i opljačkali, a god. 1993. zapalili. Ostali su samo goli zidovi. Uništeno je sve što su fratri stoljećima marljivo skupljali. Odmah nakon oslobođenja Knina, 5. kolovoza 1995., franjevci se vraćaju zajedno sa svojim narodom u Knin i počinju obnavljati samostansku i župnu crkvu Sv. Ante, prema nacrtima zagrebačkih arhitekata prof. Nenada Fabijanića i Božidara Uršulića. Crkva je blagoslovljena 6. prosinca 1998. god. i od tada je u funkciji.
Budući da su crkva i samostan počeli tonuti, od 2001. do 2003. god., učvršćivani su temelji crkve sa sjeverne i samostana uz crkvu s istočne strane. Osim dušobrižničkoga rada, franjevci su djelovali i na području školstva i kulture. U sklopu samostana bila je samostanska niža škola. God. 1735. određeno je da se u Kninu predaje filozofija. Provincijsko učilište očuvalo se sve do reforme filozofije za austrijske vladavine. Kad se uveo Domaći studij 1838. god., dva viša razreda ili humanitet bio je u Kninu do 1841. god., kad je premješten u Karin. U samostanu je vrijedna knjižnica i arhiv. Kninski samostan poznat je i zbog djelovanja franjevaca u skupljanju starohrvatskih spomenika. U njemu je živio i djelovao „otac hrvatske arheologije“ fra Lujo Marun. God. 1890. u sjevernom dijelu novoga samostana, u prizemlju, bili su smješteni starohrvatski spomenici. Budući da je zgrada bila trošna, srušena je i na istom je mjestu 1893. god. podignuto novo krilo samostana u kojem je, do 1912. god., bio smješten Prvi muzej hrvatskih spomenika.
(preuzeto iz: Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja. Shematizam. Zbornik Kačić, Split, 2007., str. 123-124.)
