Posveta Srcu Isusovu

U mjesecu lipnju, u jubilarnoj godinu Gospodnjoj 2025, u petak na 27 dan mjeseca proslavili smo blagdan Presvetog Srca Isusova. Crkva GVHKZ bila je puna vjernika. Ovom danu prethodila je trodnevna duhovna obnova kroz koju nas je vodio fra Ivan Matić (voditelj kuće susreta “Tabor”).

Bog dragi uvijek čini čudesna djela. On uvijek nađe način da nam se neki dani “poklope” s drugima i da na taj način postanu još snažniji. Tako je ovogodišnji blagdan Srca Isusova “pao” upravo na dan rođenja mučenika oca Petra Perice, autora pjesme “Do nebesa nek se ori”… “Isukrste, srcu Tvom, s nama naš se kune dom: Dušom, tijelom vijek sam Tvoj, za krst časni bijuć boj…”

Ova pjesma, do danas rado pjevana i koja je ušla u dušu hrvatskog naroda, spjevana je za sasvim određenu prigodu: za posvetu hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900. godine koju je obavilo preko 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka. Sinoć je naša prepuna crkva, nakon molitve posvete Srcu Isusovu, iz svega glasa pjevala upravo ovu pjesmu. Za sve kličemo, jednostavno i ponizno: “Hvala Bogu”.

Ovo je godina velikih jubileja: 2025 godina od blaženoga Kristova rođenja, 1700 godina od nicejskog sabora na kojem je definiran sadržaj naše vjere kršćanske.

Ovo je godina velikih nacionalnih jubileja: 1100 godina od splitskog sabora i krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava na Duvanjskom polju, 950 godina od krunjenja dobrog kralja Dmitra Zvonimira “Kninjanina”, 30 godina od veličanstvene VRO “Oluja” i 10 godina od posvete najljepše svehrvatske zavjetne crkve  GVHKZ.

Ovi nam jubileji otkrivaju ponosnu povijest i daju nam snagu za budućnost. Upravu tu budućnost želimo čvrsto graditi s Bogom, njegovim Sinom i Duhom Svetim.

Prema odredbi hrvatskih biskupa, na današnji blagdan posvetili smo se Srcu Isusovu osobno, obiteljski, kao narod, ali smo pod zaštitu Srca Isusova stavili i dragu Domovinu.

Slijedi tekst posvetne molitve i mini fotogalerija:

MOLITVA POSVETE

1.
Gospodine Isuse Kriste,
Mudrosti, Ljubavi i Riječi Očeva,
po Duhu Svetome utjelovljena
i nama za vječni život darovana,
mi, hrvatski vjernici,
pouzdajući se u tvoju dobrotu dolazimo k tebi
da nam iznova otvoriš svoje Presveto Srce,
središte uvijek nove božanske ljubavi
koje je toliko ljubilo svijet
da za sebe ništa nije zadržalo
nego se posvema za nas predalo.
(Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce naše po Srcu svome!)

2.
Isuse, Sine i Milino Očeva,
zahvaljujemo ti što si nebrojeno puta
svojim Srcem govorio našemu srcu
i svojom ga milošću učinio osjetljivim
za nadahnuća Duha Svetoga,
za povratak u dubine našega bića
gdje živimo sjedinjenost s našim Stvoriteljem
i u radosti s tobom, našim Otkupiteljem;
gdje se dopire do smisla života,
gdje se oblikuju naše misli i odluke,
gdje se otvaraju putovi susreta s drugima
i započinju živjeti naša djela.

3.
Kriste, Dobri pastiru i Učitelju,
ti nas svojim božanskim glasom i pogledom pozivaš
da svakoga dana uzimamo svoj križ i da te slijedimo;
da prepoznamo kako je tvoj jaram sladak i tvoje breme lako;
da učimo od tebe koji si blaga i ponizna srca.
Stoga te ponajprije molimo:
ne dopusti da naše srce otvrdne, postane sporo i hladno.
Ti ga svojim Duhom omekšaj i zagrij
da u svemu što govorimo i činimo
uvijek bude vidljivo da imamo srca i srdačnosti.
(Isuse blaga i ponizna Srca,
učini srce naše po Srcu svome!)

4.
Isuse, Lice milosrđa i Dodire blagosti,
od čije nas ljubavi ništa ne može rastaviti,
zahvaljujemo ti za sve darove
koje si nam udijelio tijekom hrvatske povijesti,
osobito po ljudima koji su – privučeni žarom tvoga Srca –
svoje živote plodonosno ugradili u živote bližnjih
živeći svetost u svakidašnjim poslovima,
a nerijetko ju potvrđivali i mučeništvom.

5.
Božji Jaganjče, izvore novoga i vječnoga Saveza,
prinosimo ti hvalu za ljude u našemu narodu
koji su promicali otajstvo života
od začeća do prirodne smrti,
naviještali istinu koju si nam objavio,
zalagali se za obespravljene i odbačene,
brinuli se za potrebite i suprotstavljali se nasilju
te branili mir i slobodu ljudi i domovine,
svjedočeći da nema veće ljubavi
od polaganja svoga života za život drugih ljudi.
(Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce naše po Srcu svome!)

6.
Sada, u zajedništvu Crkve,
tebi, koji si Put, Istina i Život,
i tvojemu Presvetom Srcu povjeravamo sebe,
svoj hrvatski narod i cijelu hrvatsku domovinu,
moleći da nas u svome prinošenju Ocu
snagom Duha trajno posvećuješ,
kako bismo na tvoju ljubav odgovorili ljubavlju
i u svome srcu uvijek imali mjesta za bližnje,
osobito za ljude koji trpe.

Božanska je ljubav razlivena u našim srcima
da bismo bili prepoznatljivi kao tvoje otajstveno Tijelo
i da bismo te mi, koji se zovemo tvojim imenom,
prepoznavali i susretali u malenima,
u svima koje si nazvao blaženima;
da ogladnjele nahranimo, žedne napojimo,
strance primimo, gole zaodjenemo,
oboljele pohodimo i donosimo svjetlo utamničenima.

7.
Presveto Srce, prepuno sućuti i nježnosti,
posvećujemo ti hrvatske obitelji
da budu ozračja: prihvaćanja života,
uzajamnoga poštivanja i opraštanja,
kućne Crkve i rasadišta ljubavi.
Posvećujemo ti sve koje si pozvao
da te nasljeduju u svećeništvu i redovništvu
ili da ti u Crkvi služe u skladu s milosnim darovima
tvoje proročke svećeničke i kraljevske službe.
Posvećujemo ti naše biskupije i župe,
redovničke i druge vjerničke zajednice,
da ih svojom prisutnošću trajno obnavljaš
te budemo sve više svjetlo svijeta i sol zemlje.

Posvećujemo ti očeve i majke,
supružnike i zaručnike;
ražari im srca za uzajamno darivanje;
čuvaj ih u neokrnjenoj vjernosti
i udijeli im onu istu ljubav
kojom ti ljubiš svoju Crkvu.
Posvećujemo ti djecu i mlade
da se u tebi raduju i ostanu tvoji prijatelji;
da se u svojim traženjima ne izgube
nego rastu u vjeri i kršćanskim krjepostima
očiju i srca ispunjenih snovima i nadom.
Posvećujemo ti naše bolesne i nemoćne
da u svojim trpljenjima prepoznaju dioništvo
u djelu spasenja koje si dovršio na križu
i da pod svojim križevima ne padnu u malodušje.
Zahvalni za njihovu mudrost i prenošenje vjere
posvećujemo ti starce i starice;
udijeli im odmor i vedrinu u svojoj ljubavi
da budu i ostanu otvoreni radosnoj nadi.
Posvećujemo ti ljude koji predano i odgovorno rade
u raznim područjima hrvatskoga društva
da u tebi pronalaze snagu za kršćansko svjedočenje.
Na sve nas izlij svoj blagoslov da ti naša posveta omili
a naš život bude na čast i hvalu tvoga imena.
(Isuse blaga i ponizna Srca,
učini srce naše po Srcu svome!)

8.
Spasitelju naš i Utočište u kušnjama,
u našoj posveti tvojemu Srcu
prepoznaj iskreno htijenje i nastojanje
da na ruševinama koje je ostavila mržnja i ravnodušnost
gradimo zajednički dom i civilizaciju ljubavi.
Rekao si da će nam blago biti gdje nam je srce.
Dopusti da se, kao braća i sestre, svi nađemo u tebi.
U svoje Srce primi ljude koji su uvijek s tobom,
ali i one koji su se udaljili od tebe; vrati ih u Očev dom.
U svoje Srce primi i one koji žive u zabludi
ili su zbog nečega od tebe odijeljeni;
zagrli ih svojom istinom i ispuni svojim mirom.

9.
Kriste, Radosti vječna,
Tvoji smo i tvoji želimo biti!
Molimo te da iz tvoga Presvetog Srca,
iz kojega je na križu potekla Krv i Voda
i iz kojega je rođena Crkva,
i dalje teku rijeke Žive vode za sve nas,
da izliječe rane kojima smo mi povrijedili ljude i stvoreni svijet
kojima su drugi ranili nas
i rane koje smo grijehom nanijeli samima sebi;
da u okrilju Prečistoga Srca tvoje i naše Majke
jačaju našu poslušnost i ponizno služenje;
da nas nauče hoditi zajedno u nadi neprolaznoga,
u pravednosti i osjetljivosti prema svakomu čovjeku.

Priteci u pomoć našim slabostima,
a naše grijehe spali ognjem svoje milosrdne ljubavi.

10.
Daj da blagujući tebe, živi Kruh koji je s neba sišao,
velikodušno živimo razdajući se drugima
i svojim te životom proslavimo,
kako bi otkucaji našega srca
u svemu bili usklađeni s tvojim Srcem
te da uzmognemo čuti poziv
na gozbu u nebeskome kraljevstvu,
gdje dobrostivi Otac ispunja našu čežnju
za puninom radosti i ljepote
i gdje ti, Kralju naših srdaca,
živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Amen.
Isuse blaga i ponizna Srca,
učini srce naše po Srcu svome!

Zatim okupljena zajednica pjevajući ponovi taj zaziv:
Isuse blaga i ponizna Srca,
učini srce naše po Srcu svome!