LOVRE MONTI

Nakon što je nadmoćna turska vojska bez borbe, okupirala Knin (19.svibnja 1522. godine), najveći dio stanovništva je pobjegao. Ostao je tek mali broj autohtonih Kninjana. Turska okupacija trajala je do 1688. godine, kada je mletačka vlast pokrenula vojnu kampanju u kojoj je oslobođen Knin. Tada su, uz raseljene Kninjane, u grad oko Svetog Spasa, doselile i neke mletačke obitelji. Između ostalih, u Knin je doselio Jakov Monti iz Bergama i njegova žena Maria Passi, rodom iz Ancone. Vjenčali su se u Kninu, 17. siječnja 1701. godine. Uslijedile su nove generacije ženidbi i udaja s domaćim stanovnicima.

U praćenju obiteljskoga stabla obitelji Monti, doznajemo da je prabaka Lovre Montija bila iz roda Ivanović iz Knina. Baka po ocu je Banovac iz Šibenika, a po majci Šimunić, također iz Šibenika. Majka Lovre Montija je Kninjanka iz obitelji Šimić – Protić.

Zbog izoliranosti i loših putova, obitelj Monti je srasla s mentalitetom kninskog kraja po jeziku i po običajima, iako je obitelj Monti nosila tituli plemićke obitelji, a koja datira iz ranijih vremena, a potvrđena je u Skradinu, 1794. godine.

Lovre Monti stariji (djed dr. Lovre Montija mlađeg), bio je serdar Knina za vrijeme francuske uprave (1791.), a  dolaskom austrijske uprave imenovan je općinskim načelnikom Knina (1814. – 1828.).

Lovre Monti (ml.) rodio se 21. travnja 1835. godine u Kninu. Nižu školu završio je u Kninu (četiri razreda), Šibeniku (viša četiri razreda) i Zagrebu (licej). Maturirao je s odličnom ocjenom u 17. godini života.

U Padovi je studirao pravo. Zanesen studentskim životom, usvojio je liberalne poglede na život. Gotovo da je i zaboravio hrvatski jezik. Osim Padove, studirao je u Gracu i Beču. Za doktora prava promoviran je u Padovi, 30. kolovoza 1859. godine.

Na povratku u rodni Knin, putovao je preko Trsta, Ljubljane i Zagreba. U Zagrebu je posjetio Narodni muzej. Narodni muzej je na nj ostavio snažan dojam koji će oblikovati njegov život. Sam je napisao: „kao jedini izbir od stvari koje se tiču narodnosti-zastave, slike banova hrvatskih i drugih narodnih ljudi, to mi je najdraže bilo“. Po povratku u Domovinu, zaposlio se u Splitu kao odvjetnik – pripravnik, a od 1862. kao odvjetnik u Kninu.

Nakon pobjede nad Bachovim apsolutizmom u Dalmaciji se budila baklja slobode. U Splitu, uz Kostu Vojnovića, isticali su se Lovro Monti, Vid Morpurgo i Duje Rendić – Miočević. Narodna stranka tražila je da se u sve škole uvede hrvatski jezik. Nasuprot narodnjacima, u Splitu se okupio krug istomišljenika zanesen talijanskom dominacijom i strogo se protiveći uvođenju hrvatskog jezika, oko Antonija Bajamontija.

Ova neslaganja i političke borbe oblikovale su narodnjački duh  u Damlaciji. Uz Mihu Klajića, don Mihovila Pavlinovića,Kostu Vojnovića i druge, Lovre Monti je predvodnik narodnog preporoda.

Kao mladić, u 25-tim godinama života, s perom u ruci energično je branio prava naroda. Istaknimo neke njegove članke: „Razmatranje o pripajanju Kraljevine Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji“, „O zadacima novinarstva u Dalmaciji“, „ O budućim smjernicama obrazovne populacije u Dalmaciji“ i dr.

Na jednom mjestu piše, gotovo programski tekst narodnjačke stranke: „ Zar je Dalmacija mogla odijeljena od svojih sestara (Hrvatske i Slavonije), izolirana i skučena na uski jezičac uz morsku obalu, da stvori svoju narodnu književnost, da formira svoju kulturu. Mnogo je ona učinila, za ono vrijeme i uz one uvjete, dajući slavenskoj književnosti Marulića, Lucića, Hektorovića, Zoranića, Kačića i tolike druge“.

Lovre Monti bio je jedan od osnivača i usmjeritelja Narodne čitaonice u Kninu. Podupirao je kulturnu i političku suradnju Hrvata i Srba. Uz to je član „Hrvatskog starinarskog društva“. Ovo društvo se bavilo istraživanjem i skrbi za hrvatske arheološke spomenike i narodnu baštinu. Pomagao je u postavi prvog muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Kninu, te je blisko i prijateljski surađivao s fra Lujom Marunom.

Nakon sloma Bachovog apsolutizma (1860.) vlasti nisu blagonaklono gledale na narodnjake. Prvih godina pristaše narodne stranke bile su izložene represijama. U ta turbulentna vremena u Kninu su postojale dvije političke snage: narodnjaci i autonomaši. Narodnjaci su se zalagali za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a autonomaši su htjeli autonomiji Dalmacije u okviru Austrijske monarhije.

Za vrijeme prvih, propalih, izbora u Gradu Kninu (1865.),  na birališta je izašlo cjelokupno pučanstvo. Vlasti, vidjevši da će izgubiti vlast, vršili su represiju nad biračima. Narod je ustao protiv žandara sjekirama, vilama i kolcima. Rezultat ovoga događaja bio je tragičan: tri seljaka su ubijena, a pet žandara teško ranjeno. Ovi izbori su dobili naziv „krvavi“.

Nakon nemilih događaja i represije vlasti nad narodom, uhapšen je Lovre Monti i još 18 seljaka. Lovre je tada proveo 4 mjeseca u tamnici. Izbori su ponovljeni slijedeće godine (13. ožujka 1866.). Narodna stranka je pobijedila i Lovre Monti je izabran za ustavnog načelnika Grada Knina. Pod njegovim vodstvom, Knin je postao najveća tvrđava Narodne stranke u Dalmaciji.

U vremenu koje je slijedilo, ništa nije bilo isto. Lovre Monti bio je u više mandata zastupnik u dalmatinskom saboru, kao i predstavnik Dalmacije u carskom vijeću u Beču. U to vrijeme zalagao se za gradnju željezničke pruge do Splita, ili barem do Knina, tražio je odobrenje i sredstva za pošumljavanje goletnih područja, popravak postojećih i gradnju novih cesta, bušenje bunara, isušivanje močvara, podizanje škola, bolnica… Nažalost, samo su neki projekti realizirani.

Zbog razmirica u narodnoj stranci, Lovro se htio povući, ali na nagovor Ante Šupuka, načelnika Šibenika, ostao je u Carskom vijeću u Beču do 1882. godine. Tada se odriče svih funkcija i povlači iz politike. Dr. Lovre Monti umro je  9. travnja 1898. od srčanog udara.

S vremenskim odmakom veliki ljudi postaju još veći. Veličina Lovre Montija, uz spomenutu predanost narodnjačkim idejama i rodnom Kninu, dobro se oslikava i u njegovoj ostavštini i dobrotvorstvu. Svoje imanje (oko 32 hektara) zvano „Glavica“, a danas „Montijeva glavica“ (vrijedno 40 tisuća forinti), poklonio je pokrajini Dalmaciji s tim da tu bude „osnovana i vazda uzdržavana praktična poljodjelska škola“.

Nasljedstvo je prihvatila pokrajinska poljoprivredna škola u Splitu, koja je proradila 1907. godine. Uprava i učenici ove škole na Montijevu imanju imali su praktičnu nastavu. Ista škola je vodila brigu o grobu dr. Lovre Montija. Škola je postojala desetljećima, ali je nažalost, zamrla.

Lovre Monti zadužio je Grad Knin i sve njegove stanovnike. On pripada društvu zaljubljenika u rodni grad Knin i Hrvatsku domovinu. Nadamo se da će, i u naše vrijeme, nadahnuti ovim „Velikim čovjekom“ mnogi slijediti njegov primjer.