Ak’ od Ante tražiš čudo…
(Si quaeris miracula …)
- UVODNE NAPOMENE
Malo je pjesama koje su imale tako buran i lepršav život – nije to preuzetno reći – kao što je pjesma «Si quaeris miracula», spjevana u čast sv. Antuna Padovanskoga. Kroz više od sedam stoljeća doživjela je neizmjerno izdanje, puno puta uglazbljena, prevođena na mnoge europske i izvaneuropske jezike, moljena i pjevana ne samo kao liturgijski tekst u sva tri franjevačka reda, nego i u izvanliturgijskoj i pučkoj pobožnosti, a u nekim franjevačkim provincijama čak se je molila svaki dan i to po dva puta. Molili su je pape i kardinali, biskupi i svećenici, redovnici i redovnice i pobožni vjernici. Molili su je carevi i kraljevi, velikaši i pučani, intelektualci i nepismeni, učeni i neuki, građani i seljaci, bogati i siromašni, stari i mladi. Molili su je i pjevali zajedno u crkvi, ili pojedinačno u kući, na polju ili u gradu, na kopnu i na moru, na radu i na odmoru, u žalosnim i radosnim trenucima. Stoga će biti vrlo zanimljivo iznijeti njezin postanak i upotrebu, prijevode i izdanja na hrvatskom jeziku.
- TVORAC TEKSTA I NAPJEVA
Opravdano se treba zapitati, što je i otkuda je ta pjesma, koja je njezina čudesna moć, zašto se zavukla i tako duboko ukorijenila u milijunima ljudskih srdaca? Doista, ta čudesna pjesmica izaziva i postavlja brojna vrlo zanimljiva i ozbiljna pitanja. Moglo bi se opravdano ustvrditi da bi trebao jedan cijeli znanstveni skup, pravi simpozij, koji bi odgovorio na pitanja vezana uz tu dražesnu pjesmicu.
Možda će se čitatelj ovih redaka razočarati, kada vidi da će u ovom članku naći odgovor samo na neka pitanja, a druga će biti samo dotaknuta, ili će na njih biti samo upozoreno.
Pjesmica je spjevana na latinskom jeziku. Ima dvije kitice, pripjev i završnu liturgijsku doksologiju (Slava Ocu). Spjevao ju je i uglazbio fra Julijan iz Speyera (+ u Parizu oko 1250.). Neki su ga nazivali Teutonac. Prije nego je postao franjevcem bio je zborovođa na dvoru francuskoga kralja Ljudevita VIII. Oko 1225. stupio je u franjevački samostan u Parizu i u njemu također bio zborovođa, odnosno «magister chori». Autor je rimovanih časoslova (oficija) za blagdane sv. oca Franje Asiškoga, sv. Ante Padovanskoga i sv. Klare Asiške. Franjin je nastao prije 1235. i više je epski. Napjev je komponirao fra Julijan. Antin je časoslov više lirski i nastao je svakako prije 1239., a po općem sudu izvanredno je lijep. Osim toga napisao je i životopis sv. Franje, vjerno se držeći teksta fra Tome Čelanskoga. Smatra se da je on napisao i poznati spis «Legenda Antoniana».
U kasnijim vremenima mnogi su se u njegove časoslove ugledali, pa su čak pod njegove note unosili nove tekstove. O njemu i njegovim djelima, posebno o liturgijskom glazbenom djelovanju, postoji obilna literatura. Inače ga franjevački red slavi kao blaženika, iako nije službeno od Crkve beatificiran.
Potrebno je upozoriti da su se fra Julijanovi tekstovi i melodije časoslova na blagdane sv. o. Franje i sv. Ante molili i pjevali kroz duga stoljeća u cijelome franjevačkom redu. Tek su 1731. franjevci konventualci uveli nove tekstove, a 1771. te su tekstove prihvatili i kapucini. Fra Bonaventura Gazzol iz Placencije, kasnije biskup i kardinal, 1975. priredio je nove tekstove, za koje suvremeni kritičar tvrdi da su «arte logine inferior antiquo». Dakle, puno manje umjetničke vrijednosti od onih fra Julijanovih.
Fra Julijanovi tekstovi bili su u časoslovu franjevaca (OFM) sve do 1973., kada su uvedeni novi. Opravdano je ustvrditi da su priređivači tih tekstova loše shvatili liturgijsku reformu, koju je proveo II. vatikanski sabor, srušili su divno tekstovno i glazbeno fra Julijanovo djelo, nametnuli nam dvostruko siromašniji predložak – siromašniji i tekstovno i glazbeno. Sasvim je, naime, jasno da je Julijanova melodija bačena u arhiv, a u vrijednosti tekstova se svatko može sam uvjeriti. Stoga neka bude dopušteno reći – sit venja verbo – kada bi netko predivnu baroknu kapelu Majke Božje Snježne u Belcu (1974.) Srušio i na njezinu mjestu podigao «novo» betonsko zdanje, zar bi to «novo» bilo bolje i ljepše? Kome i čemu bi to rušenje staroga i gradnja novoga služilo? Cui bono? No, o tome problemu bi trebalo progovoriti u nekoj drugoj prigodi. Ipak treba požaliti što su nas lišili fra Julijanova velikoga i divnoga djela.
Dakle, tvorac teksta i melodije je bl. Julijan iz Speyera. Neki su mu osporavali autorstvo, pa se najčešće spominjalo sv. Bonaventuru. Vjerojatno je ta zabuna nastala, jer je sv. Bonaventura spjevao onu poznatu pohvalnicu jeziku sv. Ante «O lingua benedicta – O blagoslovljen jeziče.»
- SUDBINA PJESME
Fra Julijan je spjevao «Si quaeris» ne želeći stvoriti neku novu pjesmu, kako je već rečeno, nego je to samo mali djelić velike kompozicije – oficija, tj. časoslova na blagdan sv. Ante (13. lipnja). «Si quaeris» je zapravo samo responzorij i versikul iza druge lekcije trećega nokturna. Možda je ovdje potrebno upozoriti da se je nekadašnji «Matutin» (sadašnja «Služba čitanja») sastojao od uvodnoga psalma i himna s tri nokturna, a svaki je nokturno imao po tri psalma i tri lekcije sa svojim responzorijima. Nakon devete lekcije nije bilo responzorija, nego se pjevao «Te Deum».
Dakle, «Si quaeris» je responzorij nakon osme lekcije. Prva četiri stiha (do zvjezdice) zapravo su prva kitica. Od zvjezdice je druga kitica. Versikul su daljnja četiri stiha, i to je treća kitica. Nakon nje se ponavlja druga kitica i tako ona postaje pripjev. Na kraju se dodaje liturgijska doksikologija «Gloria Patri» i ponovno druga kitica, odnosno pripjev.
Evo izvornog latinskog teksta:
Tu se pjesmu kao rasponzorij recitiralo ili pjevalo na Matutinu na blagdan sv. Ante kroz duga stoljeća. Bila je liturgijska, tj. službena molitva Crkve, odnosno franjevačkog reda.
Sigurno su pojedini pobožni fratri (a kasnije i drugi vjernici), štovatelji sv. Ante, u svojim privatnim pobožnostima često molili taj resporizorij. Tako je on iz službe liturgijske uporabe prešao u privatnu i pučku pobožnost. Time počinje njegovo novo i vrlo dugo putovanje, koje će ga kroz proteklih gotovo osam stoljeća dovesti do neizmjernoga broja Antinih štovatelja, do prijevoda na mnoge jezike, a i mnogi su se glazbenici okušali stvarajući nove napjeve za taj začuđujući tekst.
Kako se u toj pjesmici nalazi 13 problema, muka ili nesreća, vjernici su je počeli moliti u raznim potrebama. A kako je blagdan sv. Ante 13. lipnja – dan njegove blažene smrti, koji je 1231. bio utorak – uskoro se razvila tzv. «Pobožnost 13 utoraka sv. Ante», pa se pjesma pjevala ili molila svakoga utorka.
Responzorij se s vremenom toliko osamostalio, da su ga svi smatrali ne više liturgijskim tekstom (responzorijem), nego samostalnom pjesmom, čak običnom pučkom popijevkom, što potvrđuju i naši hrvatski nazivi za «Si quaeris»
- HRVATSKI PRIJEVODI
Kako je već rečeno, pjesma «Si quaeris», najprije na latinskom originalu, a kasnije u prijevodu na narodne jezike, ušla je preko franjevaca i u kršćanski puk. Koliko se latinski sve više gubio iz javne upotrebe i koliko su živi narodni jezici prevladavali ne samo u javnom životu europskih naroda, nego i u Crkvi, toliko se osjećala i potreba da se «Si quaeris» prevede na narodu razumljivi jezik.
Pjesmica je prevedena najprije na sve europske jezike, a onda i izvaneuropske. Na našemu hrvatskom jeziku ima preko 20 (dvadeset) raznih prijevoda i parafraza. Koliko je poznato, najstariji je prijevod onaj iz 1979. godine. Dakle, star je 623 godine! Ne zna se tko ga je preveo s latinskoga na hrvatski.
Ak’ od Ante tražiš čuda:
Bol, smrt, tugu on ustavlja,
Napastnika goni huda,
Bolne kripi i ozdravlja.
Mora i kopna svaka sila
Moć njegove sluša vlasti:
Stvari, život, uda čila,
On izbavlja od propasti.
Od pogibli koje spasi
Od zla svaki sačuvani,
Kako haran njega glasi,
Neka kažu Paduani.
Mora i kopna svaka sila
Moć njegove sluša vlasti:
Stvari, život, uda čila,
On izbavlja od propasti.
Uvik slavno hvaljen budi
U tri sobstva Bog jedini,
Koji taka na spas ljudi
Po Antunu čuda čini.
Mora i kopna svaka sila
Moć njegove sluša vlasti:
Stvari, život, uda čila,
On izbavlja od propasti.
- varijanta prijevoda
Ako čudo tražiš, gle,
Smrt i bludnja, nevolje,
đavao, guba bjegaju,
zdrave bolesnici!
More, ropstvo blaži se,
uda, stvari pripale.
Mole i dobivaju
mladi pa i starci!
Iščezava pogibelj,
prestaju i potrebe,
neka priča, tko to zna
ko i Paduanci!
More, ropstvo blaži se,
uda, stvari pripale.
Mole i dobivaju
mladi pa i starci!
Slava Ocu Višnjemu
i s njim Sinu njegovu,
ko i Duhu Svetomu
Sad i sve vijeke.
More, ropstvo blaži se,
uda, stvari pripale.
Mole i dobivaju
mladi pa i starci!
