Drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor ubijen je 27. srpnja 1941. zajedno sa skupinom svojih vjernika vraćajući se s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina. Njih su na željezničkoj postaji Vaganj kod Trubara – na tromeđi Dalmacije, Bosne i Like – izveli iz vlaka četnički gerilci, pobili i bacili u jamu Golubnjaču, nedaleko od pravoslavne crkve u Trubaru.
Župnik Nestor prvi je ubijeni katolički svećenik u II. svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije. Njegove kosti i kosti drvarskih hodočasnika pronađene su sasvim slučajno u jami Golubnjača 2003. g. prilikom potrage za posmrtnim ostatcima jednog borca Armije BiH iz posljednjeg rata. Nakon što su njihove kosti ekshumirane i dopremljene u Identifikacijski centar Šejkovača kod Sanskog Mosta, identificirane su i predane Banjolučkoj biskupiji. Posmrtni ostatci župnika Waldemara Maksimilijana Nestora i 14 identificiranih nevinih žrtava iz njegove župe, slavljenjem koncelebrirane Svete mise i obredom crkvenog ukopa, pokopani su na katoličkome groblju sv. Marka u Banjoj Luci, 19. studenoga 2014. godine.
Gotovo identičan scenarij kao u Drvaru, toga 27. srpnja 1941. odigrao se u susjednoj Lici, točnije na području Srba, Donjeg Lapca i Boričevca. Izvršen je pokolj nad hrvatskim civilima, sela su zapaljena a katoličke crkve porušene. Samo u selu Brotnja kod Srba pobijeno je 37 članova obitelji Ivezić, među kojima 12 djece mlađe od 14 godina.
U sljedećih 10-ak dana isti scenarij ponavlja se u Bos.Grahovu i Krnjeuši. Najprije je početkom kolovoza zvjerski ubijen grahovski župnik don Juraj Gospodnetić s više od 200 grahovskih katolika, a potom u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i župnik Krešimir Barišić zajedno s više od 250 svojih vjernika.
U svim navedenim mjestima, osim pokolja svećenika i vjernika, porušene su katoličke crkve, opustošena i uništena katolička groblja, a nakon rata komunističke vlasti otele su zemlju Hrvatima i podijelile novim vlasnicima, dok je starim vlasnicima onemogućen povratak na svoja ognjišta.
Nakon svih tih zločina, Katolička Crkva i hrvatski narod bili su praktički iskorijenjeni sa širokog područja zapadne Bosne i istočne Like, od Ključa do Knina i Gospića, i od Livna do Bihaća. Jednom riječju – nad Hrvatima i Katolićkom Crkvom toga kraja izvršen je genocid u pravom smislu te riječi. U bivšoj Jugoslaviji 27. srpnja slavio se kao Dan ustanka naroda SR Hrvatske i SR BiH, dok, se i u modernoj državi Hrvatskoj i BiH neki pojedinci i skupine okupljaju toga dana u Srbu i Drvaru kako bi proslavili, „antifašistički” ustanak koji s antifašizmom nema nikakve veze.
Lokalne vlasti u Drvaru proglasile su 27. srpnja kao Dan općine.