{"id":477,"date":"2021-10-02T11:05:06","date_gmt":"2021-10-02T10:05:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.svetianteknin.com\/?p=477"},"modified":"2021-10-02T20:19:31","modified_gmt":"2021-10-02T19:19:31","slug":"zivotopis-sv-franje-asiskoga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/?p=477","title":{"rendered":"\u017divotopis sv. Franje Asi\u0161koga"},"content":{"rendered":"

\"\"Sveti Franjo Asi\u0161ki, sin Petra Bernardona, bogatoga trgovca suknom, rodio se u Asizu 1181. g. U to je vrijeme Asiz bio podijeljen u dvije klase koje su se me\u0111usobno borile: vi\u0161i plemi\u0107ki sloj (maiores) i ni\u017ei puk (minores). Franjina obitelj pripadala je ovom drugom sloju. Franjo se potpuno uklju\u010dio u svoje doba: u gospodarstvo i materijalisti\u010dku revoluciju koja se kre\u0107e oko posjedovanja i novca, u politi\u010dko stanje neprestanih ratova i netrpeljivosti, u borbu za \u010dast i slavu. Ve\u0107 kao sedamnaestogodi\u0161njak uklju\u010duje se u bur\u017eoasku revoluciju. Minores istjeruju maiores iz grada i spaljuju im ku\u0107e. Istjerano plemstvo nalazi uto\u010di\u0161te u obli\u017enjoj i Asizu neprijateljskoj Peru\u0111i, uz pomo\u0107 koje \u017eele povratiti prija\u0161nji polo\u017eaj u Asizu. Tako dolazi do bitke kod Collestrade (1202.) u kojoj Franjo zavr\u0161ava kao zarobljenik. Nakon godine dana tamnovanja u Peru\u0111i, otac ga je otkupio. Franjo je bio ozbiljno bolestan i o\u010dajan.<\/p>\n

Nakon \u0161to je ozdravio, nastavlja svojim starim na\u010dinom \u017eivota. On je \u201ekralj mlade\u017ei\u201c, predvodnik dru\u0161tva plesa\u010da\u201c, koji trgovima izvode svjetovne i vjerske igranke. Prire\u0111iva\u010d je sve\u010danosti, priredaba, obilatih jela… Lijepih o\u010diju, neodoljiva glasa, otmjenog vladanja. Me\u0111utim, milost je ve\u0107 po\u010dela graditi na njegovim slabostima. U tro\u0161enju novca nema mjere, rado pla\u0107a ra\u010dune sam. Pokazuje veliku osjetljivost za siromahe. Privla\u010de ga oni na rubu. Uza svu razigranost koju pokazuje, Franju mu\u010di neka tjeskoba. Na sve ljepote ipak ostaje hladan. No, \u010dim mu se pru\u017ei prilika da ostvari svoj vite\u0161ki ideal (jer to ga jedino uzdi\u017ee), daje se na put kako bi ostvario svoj san i na\u0161ao svoje mjesto u dru\u0161tvu.<\/p>\n

Dvadeset tri su mu godine. U \u017eelji da postane vitezom, \u017eeli se pridru\u017eiti Valteru od Brienne, koji je u papinskoj slu\u017ebi. Prevalio je 40 km do Spoleta. Me\u0111utim, na putu, po prvi puta javlja se ne\u0161to novo: u dubini srca, u podsvijesti, za vrijeme jednoga sna, javlja se neki glas koji se preko dana nije mogao \u010duti ni osjetiti. Sve je ono do sada stavljeno pod upitnik, vite\u0161ki ideal mu izgleda odvi\u0161e lagan. \u201eFranjo, tko ti mo\u017ee dati vi\u0161e, sluga ili gospodar?\u201c – upita ga glas. Jasno, \u201eGospodar\u201c. A za\u0161to smatra Valtera od Brienne gospodarom kad je on uistinu samo sluga? Pa i papa, kome ovaj slu\u017ei, kona\u010dno je ipak samo sluga. Sada Franjo vidi kako pada ljuska svijeta. Svi su ljudi samo sluge, nema gospodara. Samo je jedan Gospodar i taj \u017eivi iznad svih stvorenja. Samo on mo\u017ee zahtijevati slu\u017eenje. Ali kakvo je to slu\u017eenje? Koja je konkretna zada\u0107a njegova \u017eivota? To je pitanje koje u Spoletu jo\u0161 ostaje otvoreno. Mora natrag u Asiz, usprkos izrugivanju \u0161to ga ondje vjerojatno o\u010dekuje. Glas \u0107e se opet javiti.<\/p>\n

U Asizu isprva sve ponovno ide starim tijekom. Ponovno je izabran za vo\u0111u plesne dru\u017eine. Me\u0111utim, svi opa\u017eaju neku promjenu na Franji. On se vi\u0161e ne osje\u0107a dijelom ovoga svijeta. Mijenja svoje pona\u0161anje, dr\u017ei se daleko od gradske trke i zbrke. Povla\u010di se u spilje, crkve i \u0161ume, na samotna mjesta. Moli i razmi\u0161lja. \u010ceka i \u010dezne za glasom iz Spoleta.
\nSve vi\u0161e ga zaokupljaju siromasi i bijedni. Sluti da njegov identitet ima ne\u0161to sa siromasima. Odlazi u Rim i zamjenjuje odje\u0107u s nekim prosjakom. Prose\u0107i me\u0111u prosjacima, posve do\u017eivljava svoje bi\u0107e. Odsada \u0107e pripadati prosjacima, radije \u0107e biti pred vratima negoli unutra kod \u201epobo\u017enih\u201c.<\/p>\n

Ono odlu\u010duju\u0107e doga\u0111a se u Franjinu susretu s gubavcem. U 13. st. postoji potpuna odvojenost izme\u0111u zdravih gra\u0111ana i gubavaca. Svi \u017eive u op\u0107em strahu od susreta s njima. Franjo tako\u0111er. No jednoga dana, on sebi nanosi silu, pokoravaju\u0107i se unutarnjem poticaju, silazi s konja, daje gubavcu komad metalna novca i poljubi mu ruku. Gubavac mu daje cjelov mira. U isti se \u010das mijenja Franjina nutrina: \u201eOno \u0161to mi bija\u0161e do tada odurno, pretvori mi se u duhovnu i tjelesnu slast\u201c. Ovu \u0107e zgodu Franjo uvijek tuma\u010diti kao Bo\u017eji zahvat. Odlazi \u017eivjeti me\u0111u gubavce, me\u0111u one koji su gurnuti na rub \u017eivota. Prije\u0111ena je granica ljudskoga. Kasnije \u0107e slati svoje novake me\u0111u gubavce i samo onaj koji pro\u017eivi usred neljudske bijede ovoga svijeta mo\u0107i \u0107e pripadati njegovoj zajednici.<\/p>\n

\"\"Korak po korak Franjo dolazi do bitnoga. Najprije religija, zatim siromasi i gubavci. Ali jo\u0161 uvijek nije do\u0161ao do sredi\u0161ta svoga \u017eivota. Jo\u0161 uvijek moli: \u201eSvevi\u0161nji, di\u010dni Bo\u017ee, prosvijetli tminu moga srca… daj mi razum i spoznaju da izvr\u0161im tvoju svetu i istinitu zapovijed\u201c. Jednoga dana u\u0111e u malu ru\u0161evnu crkvu Svetoga Damjana. Klekne i moli pred velikim raspelom. I najednom ponovno \u010duje glas iz Spoleta: \u201eFranjo, idi i popravi mi crkvu, koja se, kako vidi\u0161, ru\u0161i\u201c. Franjo otkriva svoj \u010detvrti identitet: Raspetoga, kojega je susreo licem u lice. Od toga je \u010dasa Franjo stigmatiziran, obilje\u017een i oblikovan Kristovim kri\u017eem do dna svoga bi\u0107a. On pati od patnje svijeta i poistovje\u0107uje se s ljudskom bijedom. Bogati sin suknara prihvatio se posla i od jutra do mraka sla\u017ee kamen na kamen, \u0161to ga je isprosio od Asi\u017eana, uz izrugivanje i poni\u017eenja od strane svojih sugra\u0111ana.<\/p>\n

Radovi na obnavljanju ru\u0161evnih poljskih crkvica doveli su Franju do daljnjeg proboja. Otac nije mogao podnijeti daljnje rasipanje novca. Nakon ku\u0107nog pritvora, iz kojega ga osloba\u0111a majka, otac predvodi Franju pred sud. Budu\u0107i da se Franjo poziva na pravo crkvenih slu\u017ebenika, za koje je nadle\u017eni crkveni sud, otac ga pred svim sugra\u0111anima predvodi pred biskupa, gdje se pred njegovom pala\u010dom odigralo znamenito su\u0111enje. Franjo se uklanja presudi time \u0161to pred oca baca sav jo\u0161 preostali novac i svoju odje\u0107u. Odri\u010de se ba\u0161tine i imena, prekida s dru\u0161tvom i obitelji. Napu\u0161ta grad s novom svije\u0161\u0107u da je Bo\u017eji sin, glasnik Velikoga Kralja. Postaje neshvatljiv svojoj okolini, \u0161to su znakovito pokazali i drumski razbojnici baciv\u0161i \u201eglasnika Velikoga Kralja\u201c u snijeg.<\/p>\n

Nerazumijevanje sugra\u0111ana traje tri godine. Po povratku u grad on im je sablazan, izazov i pitanje. Boje se da bi njegov \u201ezao duh\u201c mogao zahvatiti i druge; zato ga psuju, dra\u017ee pse na njega i bacaju na nj kamenje. No Franjo ostaje jak i ustrajan; nastavlja obnavljanje crkava. Napokon u 27. godini \u017eivota dolazi kraj njegovu dugom tra\u017eenju.<\/p>\n

Blagdan je jednog apostola. \u010cita se Isusov govor o poslanju (Lk 9 ili 10). \u0160to je Franjo do sada ve\u0107 sto puta \u010duo, to sada postaje odlu\u010duju\u0107a rije\u010d: \u201eOvo je ono \u0161to ho\u0107u, ovo je ono \u0161to tra\u017eim, ovo \u017eelim cijelim srcem izvr\u0161avati\u201c. I sada le\u017ei sav njegov \u017eivot pred njim, upravo sabijen u jedan trenutak, u jedan \u017eivotni oblik koji o\u010darava njega a kasnije i mnoge druge ljude: Evan\u0111elje. Njegov je \u017eivot na\u0161ao smisao, rije\u010d, govor i izraz. Odsada \u0107e njegov \u017eivot biti samo provo\u0111enje, konkretiziranje, ostvarivanje, nikada prekinuti poku\u0161aj da svoj \u017eivot u\u010dini \u017eivljenim Evan\u0111eljem.
\nMalo poslije otkri\u0107a Evan\u0111elja, iz Franje izlazi neodoljiva mo\u0107 koja o\u010darava. Pridru\u017euju mu se drugovi: bogati, visoko obrazovani, plemi\u0107i, utjecajni ljudi, i siroma\u0161ni, nepismeni, maleni, neznatni. Svi imaju pristup. I sve ih na jednak na\u010din povezuje Evan\u0111elje sa svojim idealom bratstva.<\/p>\n

Franjo je htio da njihov na\u010din \u017eivota potvrdi Papa, \u0161to je ovaj i u\u010dinio 1209. g., dopustiv\u0161i bra\u0107i da putuju svijetom kao siroma\u0161ni hodo\u010dasnici, propovijedaju o dobrom Bogu i pozivaju ljude na obra\u0107enje. Godine 1212., u no\u0107i Cvjetnice, pridru\u017euje im se Klara di Favarone di Offreduccio. Ona \u0107e sa svojim sestrama \u017eivjeti evan\u0111eoski poziv u klauzuri, pored Franji najdra\u017ee crkvice koju je popravio: Svetoga Damjana. \u201eMi \u0107emo se zvati Manja bra\u0107a, a vi Siroma\u0161ne gospo\u0111e.\u201c
\nFranjo i bra\u0107a poduzimaju misijska putovanja: Sirija, Egipat, Sveta zemlja. Petorica bra\u0107e mu\u010deni\u010dkom smr\u0107u stradavaju u Maroku. Godine 1219. u Damietti nailazi na kri\u017earku vojsku spremnu za bitku, usprkos spremnosti sultana Melek al Kamila na primirje. Franjo se protivi bitci i sam odlazi k sultanu. Bio je to prijateljski susret, pun zna\u010denja za budu\u0107u franjeva\u010dku prisutnost me\u0111u muslimanima.<\/p>\n

\"\"Po povratku s Istoka, Franjo susre\u0107e novo stanje u Redu. Neka utjecajnija bra\u0107a \u017eele Pravilo izjedna\u010diti s tradicionalnim pravilima. Franjo se poziva na Evan\u0111elje kao jedinu instancu franjeva\u010dkoga \u017eivota. Odri\u010de se uprave Reda, vodstvo ostavlja drugome, a sebi pridr\u017eava duhovni autoritet.
\n1223. g. Franjo se nalazi u samoti\u0161tu u Grecciu u Rietskoj dolini. Za\u017eelio je da svetkovinu Bo\u017ei\u0107a proslavi na osobit na\u010din. Htio je bo\u017ei\u0107no otajstvo scenski prikazati, u slobodnoj prirodi i povezano s Euharistijom. Kad je sve bilo pripravljeno, okupilo se veliko mno\u0161tvo ljudi oko jaslica. Franjo je na polno\u0107ki propovijedao na temu \u201eDeus semper minor\u201c: Bog je uvijek manji, u bespomo\u0107i jo\u0161 uvijek mo\u0107an, u smrti jo\u0161 uvijek \u017eiv, u malenome velik, u Djetetu neshvatljivi Bog.
\n1224. Franjo provodi vrijeme posta na brdu La Verna. Razmatra lik Raspetoga. Toliko se s njim poistovje\u0107uje da mu se na tijelu ukazuju Isusove rane. Ono \u0161to je cijeli svoj \u017eivot imao pred o\u010dima, sada se pojavljuje na izvanjski na\u010din, svima vidljiv.<\/p>\n

Dvije posljednje godine patnje i boli razdiru Franju du\u0161evno i tjelesno. Slab, skoro slijep, ne mo\u017ee vi\u0161e hodati. Nakon La Verne dopremaju ga u Sveti Damjan, gdje ga sestra Klara sa svom pomnjom njeguje. Tu je, u najve\u0107im patnjama, izdigav\u0161i se iznad njih, ispjevao Pjesmu stvorova ili Pjesmu brata Sunca.
\nNakon raznih neuspjelih poku\u0161aja lije\u010denja, Franju dopremaju u Asiz, u Porcijunkulu. Zamolio je da mu pro\u010ditaju iz Ivanova Evan\u0111elja Isusov opro\u0161tajni govor i izvje\u0161taj o pranju nogu. Zatim je zamolio da mu dadnu komad kruha da ga podijeli s bra\u0107om. Htio je da ga gologa polo\u017ee na \u201emajku Zemlju\u201c, ruku ra\u0161irenih kao na kri\u017eu. Bra\u0107a su pjevala psalam 142 i Pjesmu brata Sunca. Preminuo je u kasnim satima 3. listopada 1226., u 44. godini \u017eivota, kad je \u201ebrat Sunce\u201c, zalaze\u0107i u plamenom sjaju, bacio posljednji bljesak na pjesnika koji je tako radosno pjevao o dubokom otajstvu njegove skrovite tajne.<\/p>\n

 <\/p>\n

Literatura: Anton ROTZETTER-Thadd\u00e9e MATURA, \u017divjeti Evan\u0111elje s Franjom Asi\u0161kim<\/em>, Brat Franjo, Zagreb, 1984., 19-44.<\/p>\n

 <\/p>\n

<\/p>\n

<\/div>\n