Kad te prijatelji zovu na ve\u010deru, to je uvijek lijepo. Ve\u010dera na koju apostoli pozivaju Isusa u dana\u0161njem evan\u0111elju, posebna je ve\u010dera. Ona koja se slavi o blagdanu Pashe. A Isusa je taj poziv pogodio u \u017eivu ranu. Naime, \u201ePasha\u201c u \u017didova zna\u010di i blagdan i pashalno janje. Dok u\u010denici bezazleno pitaju Isusa: \u201eGdje ho\u0107e\u0161 blagovati pashu, da odemo i pripravimo?\u201c, nisu znali da \u0107e pashalno janje te godine biti posve druga\u010dije. Bit \u0107e \u017ertvovano pravo Pashalno janje \u2013 Krist. Janje koje su Izraelci \u017ertvovali i blagovali svake godine o blagdanu Pashe bilo je tek slika pravoga Janjeta koji oduzima grijeh svijeta. On je onaj o kojem pismo veli \u201eKao janje na klanje odvedo\u0161e ga\u2026\u201c I sada se to Pismo ostvaruje. Zato je Isus potresen u srcu. Zna da je ovo vrhunac njegova poslanja. Sada je veliko finale.<\/p>\n
I dok su blagovali, on uze kruh, blagoslovi Boga, pa razlomi, dade im i re\u010de: \u201eUzmite, ovo je tijelo moje.\u201c<\/em><\/p>\n Takvo je Bo\u017eje djelovanje. Bog se daje. Bo\u017eji Sin se predaje. Za nas, za svoje prijatelje. Pomislimo kakva li je sve silna i velika djela Isus prije toga u\u010dinio: umno\u017eio kruh i ribe, pretvorio vodu u vino, bolesne lije\u010dio, mrtve uskri\u0161avao. Narod je bio \u201evisio o njegovoj rije\u010di\u201c. Govorili su o njemu: \u201eNitko nije govorio kao ovaj \u010dovjek.\u201c Govorili su o njemu da je Jeremija, da je Ivan Krstitelj. Klicali su mu: \u201eHosana Davidovu Sinu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!\u201c A na koncu, klju\u010dno djelo spasenja nije ni u \u010demu nabrojenom. Krist je najve\u0107i u svome predanju, u onome kad je predao samog sebe, kad je rekao: \u201eNeka ne bude moja, nego tvoja volja\u201c. Sredi\u0161nje otajstvo Kristova spasenja jest upravo njegovo predanje i njegova proslava.<\/p>\n I uze \u010da\u0161u, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im re\u010de: \u201eOvo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.\u201c<\/em><\/p>\n U \u010da\u0161i svoje krvi Isus sa\u017eima svu vrelinu svoje ljubavi, svu bezuvjetnost svojega predanja. Daje svoj \u017eivot da bismo mi \u017eivjeli. U predanju, u potpunoj samozataji vidi on smisao svoga \u017eivota i svoga poslanja. Re\u0107i \u0107e: \u201eNema ve\u0107e ljubavi od ove: da tko \u017eivot svoj polo\u017ei za svoje prijatelje.\u201c I to \u010dini. Jer je Bog takav.<\/p>\n A \u0161to da ka\u017eemo mi, sitni\u010davi, malovjerni gre\u0161nici? Upravo zato \u0161to smo gre\u0161nici, \u0161to tako malo dopu\u0161tamo Duhu Bo\u017ejem da u nama djeluje, upravo zbog toga na\u0161i \u017eivotni pogledi bitno se razlikuju od Isusovih. Kako li samo znademo biti maleni, jalni, zavidni, nesigurni, tjeskobno zabrinuti za svoje probitke, nemirni i uznemireni, usplahireni i nesigurni! Da ja ne\u0161to dadem, predam, pogotovo da sebe predajem i predam?! Uvijek sam pun nekih ra\u010duna: a \u0161to ako?, a \u0161to \u0107e mi onda ostati?, a \u0161to ako budem prevaren? Kako li samo ja danas mu\u010dno i te\u0161ko otvaram svoju \u0161aku! Pogotovo ako trebam dati ne samo ne\u0161to od sebe, nego i sebe. \u201eDati i predati\u201c. Kako li danas olako izokre\u0107emo vrijednosti! Jer, mi radije uzimamo. Uzimamo sebi. Za sebe. A evo, Sin Bo\u017eji kao smisao svoga boravka me\u0111u ljudima stavlja upravo davanje i predanje. Kona\u010dno, recimo i to, smisao i bit Bo\u017eje naravi i jest ljubav. Sebedarje. Potpuno i bez pridr\u017eaja.<\/p>\n Dosita trebamo ne\u0161to nau\u010diti ne\u0161to od svoga Spasitelja. Ne govori on to utaman. Jer u Bo\u017ejem kraljevstvu davati zna\u010di darivati da bi se stostruko primilo. Umirati zna\u010di predati svoj \u017eivot da bi ga \u010dovjek zadobio umno\u017eena i u potpunosti. Biti poni\u017een s Kristom, s njim umrijeti zna\u010di onda i s njime \u017eivjeti, s njime biti proslavljen u vje\u010dnosti.<\/p>\n