Minulo je 860 ljeta, otkako je Dmitar Zvonimir, kralj iz na\u0161e hrvatske narodne dinastije, dao na ovome mjestu sagraditi katedralu u \u010dast Majci Bo\u017ejoj, bl. Djevici Mariji. Mnogo je bura i oluja prohujalo od toga doba do dana\u0161njega dana preko stabla na\u0161ega narodnog organizma. One su polomile toliko njegovih grana da se \u010dinilo da \u0107e na koncu i\u0161\u010dupati i samo stablo s korijenom, i da \u0107e na\u0161ega naroda i hrvatskoga imena nestati s lica zemlje.<\/p>\n
Kad u duhu pro\u0111emo \u010ditavu na\u0161u krvavu povijest, napose doba divljih turskih navala, mo\u017eemo mirne du\u0161e re\u0107i s ponosom: \u00bbMisericordiae Domini, quia non sumus consumpti.\u00ab \/\u00bbMilosr\u0111e Gospodnje da ne izgibosmo.\u00ab, Tu\u017e 3, 22\/. Mogu drugi tra\u017eiti razloge \u0161to smo se odr\u017eali gdje ho\u0107e, za mene jest i ostaje zadnji razlog da nismo izginuli \u2013 milosr\u0111e Bo\u017eje! Zato, kad sam imao odrediti natpis za veliko zvono ove spomen-crkve, nisam dugo krzmao \u0161to da dadem napisati. Pro\u0161av\u0161i u duhu tolike silne pogibli, koje su prijetile, pala mi je odmah na um jedna slika iz Sv. pisma. Mojsije, predo\u010duju\u0107i u grandioznoj slici nezahvalnomu izraelskom narodu velika dobro\u010dinstva Bo\u017eja, govori: \u00bbNa\u0161ao ga je \/Gospod narod izraelski\/ u pustoj zemlji, na mjestu u\u017easa i su rove pusto\u0161i, vodio ga je i pou\u010davao i \u0161titio kao zjenicu oka svoga. Kao \u0161to orao vodi mlade svoje na lijet i lebdi nad njima i \u0161iri krila svoja, tako ga je on uzeo i nosio na ramenima svojim. Gospod je sam bio njegov vo\u0111a i nije bilo drugoga boga uz njega. Postavio ga je na divnu zemlju, da u\u017eiva plodove polja i si\u0161e med iz stijene \u2013 i da ima ulja na kamenitom tlu.\u00ab \/Pnz 32, 10\u201313\/.<\/p>\n
I na\u0161 narod na\u0161ao je dobri Bog prije vi\u0161e od 13 stolje\u0107a u pustoj zemlji poganstva, gdje se kao razuman stvor klanjao nerazumnim stvorenjima, vodio ga svojom providno\u0161\u0107u i \u010duvao, dok ga kona\u010dno, nose\u0107i ga na krilima svoje ljubavi i milosr\u0111a, nije stavio na sveto tlo Katoli\u010dke crkve u dana\u0161njoj njegovoj domovini, u sjenu Petrove pe\u0107ine, gdje evo ve\u0107 duga stolje\u0107a, kraj svih jada \u0161to ga biju, mo\u017ee u\u017eivati plodove Kristova nauka i katoli\u010dke kulture, i hraniti se i pojiti izvorima \u017eive vode \u0161to teku iz sv. sakramenata.<\/p>\n
Sje\u0107aju\u0107i se tih i tolikih dobro\u010dinstava Bo\u017ejih, stavio sam kao maleni znak zahvalnosti za bezbrojna dobro\u010dinstva Bo\u017eja prema na\u0161emu hrvatskom narodu, na veliko zvono ove spomen-crkve natpis \u00bbOmnipotenti Dominatori Christo, qui per saecula multa populi Croatorum dux solus fuit, hoc signum in laudem et gloriam sempiternam! \u00ab \/Svemogu\u0107em Vladaru Kristu, koji je kroz mnoge vjekove bio jedini vo\u0111a hrvatskoga naroda, ovo zvono na vje\u010dnu hvalu i slavu!\/<\/p>\n
Neka te, dakle, dragi moj hrvatski pu\u010de, ova spomen-crkva, danas posve\u0107ena, i glas njezinih zvonova, kad ih \u010duje\u0161, podsje\u0107a na dvije stvari: prvo, da bude\u0161 Bogu zahvalan za pro\u0161lost, za bezbrojna primljena dobro\u010dinstva, drugo, da ti je samo u njemu spas u budu\u0107nosti!<\/p>\n
Svima je znano kako bjesni danas boj protiv Katoli\u010dke crkve u mnogim krajevima svijeta. Nabacuju se najgorim klevetama na Crkvu Bo\u017eju, tobo\u017ee u ime znanosti. Nabacuju se najpodlijim la\u017eima i uvredama na vrhovnu glavu Crkve Bo\u017eje Sv. Oca i Petrovu stolicu, u ime tobo\u017enje slobode. Gone kao divlje zvijeri u mnogim krajevima svijeta katoli\u010dke sve\u0107enike, redovnike i redovnice, tobo\u017ee u ime napretka, kulture i demokracije. Uni\u0161tavaju cvatu\u0107e katoli\u010dke \u0161kole u mnogim krajevima svijeta.<\/p>\n
Tobo\u017ee radi prosvjete puka. A ja ovdje ka\u017eem pred vama, brojnim tisu\u0107ama, ka\u017eem pred cijelim svijetom, ka\u017eem otvoreno i jasno gotovo sve \u0161to je lijepa i dobra u nama, u na\u0161em hrvatskom narodu, sve tekovine na\u0161e kulture, svu na\u0161u lijepu i \u010dasnu pro\u0161lost, dugujemo Katoli\u010dkoj crkvi, s \u010dijim su glavarom Papom Agatonom sklopili djedovi na\u0161i jedinstveni pakt i \u010duvali ga do danas. Velim, otvoreno pred cijelim svijetom, da nas Bo\u017eja providnost nije pravodobno zaklonila pod maj\u010dinsko krilo Katoli\u010dke crkve, nestalo bi nas bilo ve\u0107 davno s lica zemlje upravo onako kako je nestalo divljih Avara, Huna, Vandala i tolikih drugih. I ja se usu\u0111ujem po\u0107i jo\u0161 i dalje pa re\u0107i ovo: kad bismo, \u0161to ne dao dobri Bog, nesre\u0107om otpali od Katoli\u010dke crkve i zabacili njezinu divnu nauku, brzo bismo se srozali do barbarluka afri\u010dkih divljaka. Pogledajte samo malo po Europi, koja je, izgleda, u nekim dijelovima odlu\u010dila obra\u010dunati s Katoli\u010dkom crkvom i njezinim naukom, a di\u010di se kulturom. Zar je kultura smatrati sebe nekim vi\u0161im bi\u0107em-nad\u010dovjekom i prezirati druge, kad se znade da su svi ljudi po sebi prah i pepeo, a po milosr\u0111u Bo\u017ejem djeca Oca nebeskoga? Zar je to kultura, smatrati da samo veliki narodi imadu pravo na \u017eivot, a maleni narodi jedino pravo robovati i slu\u017eiti sili, kad znademo po rije\u010dima Sv. pisma, da je \u00bbmalog i velikog stvorio On \/ Gospodi i jednako se skrbi za sve\u00ab (\u00bbpusillum et magnum ipse fecit et aequaliter cura est illi de omnibus!\u00ab) Mudr 6, 7\/? Zar je to kultura, kad se za jedino mjerilo pravde postavi gruba sila s na\u010delom: ili se ukloni ili se pokloni \u2013 a zabacuje se i gazi sloboda ljudske li\u010dnosti i dostojanstvo \u010dovjeka? Zar je to kultura, kad se otimlje tu\u0111a imovina samo zato jer ne\u0107e i ne mogu da misle i rade ono \u0161to misle oni koji su silom prigrabili vlast? Bog neka na\u0161 maleni narod oslobodi od takove prosvjete i kulture! Neka drugi rade kako ih je volja! Mi \u0107emo, do\u0161lo \u0161to mu drago, ostati vjerno u sklopu one Crkve koju je Isus Krist osnovao i povjerio na upravljanje sv. Petru i njegovim nasljednicima, rimskim biskupima. Ta Crkva katoli\u010dka, koja je po rije\u010dima apostola Pavla \u00bbcolumna et firmamentum veritatis\u00ab \/stup i tvr\u0111a istine\/,[30]<\/a>\u00a0bila je za na\u0161 hrvatski narod najsigurniji putokaz i za\u0161tita kroz \u017eivot. Ona ga je oplemenjivala, ona se radovala s njime, Ona je plakala s njime i pomagala ga u danima ku\u0161nje i nevolje. Ona je stavila kraljevsku krunu na glavu prvom njegovu kralju i u\u010dinila narod na\u0161 ravnopravnim drugim kr\u0161\u0107anskim narodima Evrope. Ona je sa svojim vrhovnim poglavarom Sv. Ocem i danas najvjerniji i najsigurniji njegov prijatelj. I zato \u0107emo Bo\u017ejom pomo\u0107u najsve\u010danije za tri godine proslaviti 1300 godi\u0161njicu, kad je hrvatski narod prvi put stupio u vezu sa sv. Rimskom Stolicom.<\/p>\n Ali kao \u0161to \u0107e nas ova zavjetna spomen-crkva poticati na zahvalnost Bogu za primljena dobro\u010dinstva u pro\u0161losti, tako neka nam bude podstrek da ne klonemo u budu\u0107nosti. Ne znamo kada je polo\u017eaj u svijetu izgledao tako stra\u0161an kao danas. Svi sa zebnjom u srcu o\u010dekuju \u010das kad \u0107e planuti pokolj, kakvog svijet jo\u0161 nije vidio. Narodi su naoru\u017eani do zubi. Za male narode nema vi\u0161e pravice na zemlji. Oni su postali igra\u010dka kojom se igraju veliki i mo\u0107ni. Ali ako nema pravde na zemlji, mi vjerujemo da je imade na nebu i da \u0107e kona\u010dno pobijediti vje\u010dna pravda. Zato, dragi moj ispa\u0107eni narode, ne kloni duhom! Jer \u0161to su svi ti do zuba naoru\u017eani narodi pred Svemogu\u0107im Bogom?<\/p>\n \u00bbOmnes gentes quasi non sint, sic sunt coram eo quasi nihilum et inane repu tati sunt ei.\u00ab \/Svi narodi kao da ih ni nema, tako su pred Njim i kao ni\u0161tica i ta\u0161tina, smatraju se pred Njim! \u2013 Iz 40, 17\/ Zato je s pravom mogao re\u0107i apostol Petar: \u00bbI nema ni u jednom drugom spasenja, jer nema drugoga imena pod zemljom danoga ljudima u kojem bismo se mogli spasiti osim Krista Gospoda, kojemu je \u00bbdana sva vlast na nebu i na zemlji.\u00ab \/Dj 4, 12\/ i koji je jedini \u00bbrex regum et Dominus dominantium \u2013 Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.\u00ab \/Pnz 10, 17\/.<\/p>\n K Njemu, koji je doveo na\u0161 narod u krilo Crkve katoli\u010dke i mo\u0107nom svojom rukom \u0161titio ga, \u010duvao i branio i obranio kroz dugih 13 stolje\u0107a u dana\u0161njoj domovini, k Njemu upiremo svoje o\u010di u te\u0161kim danima sada\u0161njice. Ali smo uvjereni u istinitost rije\u010di sv. Pisma: \u00bbTimenti Dominum non occurrent mala, sed in tentatione Deus illum conservabit et liberabit a malis.\u00ab \/Tko se Gospoda boji, ne\u0107e ga sti\u0107i zlo, nego \u0107e ga Bog o\u010duvati u ku\u0161nji i osloboditi ga od zla. \u2013 Sir 33, 1\/.<\/p>\n To neka nam uvijek doziva u pamet ova zavjetna crkva, spomen \u017eive vjere na\u0161ih djedova, spomen na\u0161e stare slave i putokaz k sretnijoj budu\u0107nosti.<\/p>\n