Tijelovo\u00a0je jedan od onih blagdana koji svoje postojanje u dobroj mjeri zahvaljuju privatnim objavama, iako su i druge okolnosti dovele do nastanka ove svetkovine. U ranom srednjem vijeku kr\u0161\u0107ani su se sve rje\u0111e pri\u010de\u0161\u0107ivali zbog strogog shva\u0107anja uvjeta za sakramentalno odrje\u0161enje u ispovjedi. K tomu je sveta misa zbog latinskog jezika postala nerazumljiva, \u0161to je tako\u0111er pridonijelo tome da su vjernici sve manje shva\u0107ali misu kao \u017ertvenu gozbu. Tako je pu\u010dka pobo\u017enost u svetoj misi sve vi\u0161e \u010dastila Krista prisutnog pod prilikama kruha i vina, a sve manje do\u017eivljavala da se tu radi o Kristu \u017ertvovanom koji se daje kao hrana. Misa je postala trenutak slavodobitnog silaska Kristovog Bo\u017eanskog Veli\u010danstva me\u0111u svoje vjernike. Tako je nekako vrhunac euharistijske pobo\u017enosti bilo promatranje posve\u0107enje hostije (tu treba tra\u017eiti nastanak podizanja u misi).<\/p>\n
Takva se euharistijska pobo\u017enost posebno po\u010dela razvijati poslije 1000. godine, a osobito na podru\u010dju dana\u0161nje Belgije. Tako sti\u017eemo do jedne privatne objave: Ivana od Retinea (1193-1258), poglavarica jednog samostana u blizini Ligea, u molitvenom je zanosu vidjela jedan svijetao krug, \u010diji je tek jedan isje\u010dak bio taman. Razumjela je da taj krug predstavlja liturgijsku godinu kojoj nedostaje jedan blagdan u \u010dast Presvetog Oltarskog Sakramenta. Tamo\u0161nji su teolozi prihvatili istinitost tih objava, pa je biskup iz Liegea odredio da se u njegovoj biskupiji svetkovina Tijelova slavi u \u010detvrtak iza svetkovine Presvetog Trojstva. Bilo je to 1246.<\/p>\n
Teolog koji je prihvatio tu privatnu objavu bio je i Hugo od Thierrya koji je 1261. postao papa pod imenom Urban IV. Kao papa on je ipak oklijevao propisati ovu svetkovinu \u010ditavoj Crkvi. I tada se dogodila i druga privatna objava.<\/p>\n
Jedan \u010de\u0161ki sve\u0107enik-hodo\u010dasnik slu\u017eio je misu u Bolseni, u blizini Orvieta (nadomak Rima). Dok je slavio misu imao je velikih sumnji glede stvarne prisutnosti Kristove pod svetim prilikama. I tada se doga\u0111a \u010dudo: posve\u0107ena se hostija pretvorila u \u017eivo ljudsko tkivo koje je obilno krvarilo, tako da se krv s patene prelijevala po tjelesniku. Ovaj su tjelesnik u sve\u010danoj procesiji odnijeli papi u Orvieto, gdje se on tada nalazio. Bilo je to 19. lipnja 1264. Urban IV. se rije\u0161io svih sumnji i 11. kolovoza, iste godine bulom\u00a0Transiturus de hoc mundo<\/em>\u00a0propisuje ovu svetkovinu obvezatnom za \u010ditavu Crkvu. Bilo je to prvi put u povijesti da papa svojim autoritetom name\u0107e slavljenje jednog blagdana \u010ditavoj Zapadnoj Crkvi.<\/p>\n Urban IV. umire nekoliko mjeseci nakon toga i ova bula ostaje u izvjesnom smislu zaboravljena. Kasnije, pape Celestin V. (1312.) i Ivan XXII. (1317.) provode bulu\u00a0Transiturus,<\/em>\u00a0pa se svetkovina Tijelova brzo \u0161iri po \u010ditavoj Crkvi.<\/p>\n Iako ni jedan papa ne propisuje teofori\u010dnu procesiju, ipak se\u00a0tijelovske procesije\u00a0javljaju gotovo usporedo s uvo\u0111enjem ovog blagdana. O\u010dito je, naime, da tijelovska procesija odgovara onome duhu u kojem je i nastala svetkovina Tijelova: kler i vjernici su htjeli na \u0161to sve\u010daniji na\u010din iskazati po\u010dast Kralju slave, Kristu prisutnom u Sakramentu me\u0111u svojim vjernicima. U po\u010decima se posve\u0107ena hostija u procesijama nosila jednostavno u \u010desti\u010dnjaku, a pokaznica je nastala iz \u017eelje da se hostija ipak vidi da bi joj se moglo pokloniti. Nakon Reformacije su tijelovske procesije na poseban na\u010din imale zna\u010denje ispovijesti vjere. Protestanti su naime stavljali u pitanje upravo stvarnu prisutnost Kristovu pod svetim prilikama nakon svete mise. Tako su, osobito u vrijeme baroka, tijelovske procesije postale najsve\u010daniji dio liturgijske godine: sve \u0161to je bilo najljep\u0161e i nadragocjenije umetalo bi se u tu sve\u010danost: procesija bi i\u0161la kroz sve\u010dano ure\u0161ene ulice naselja, a vremenom su se ustalile \u010detiri postaje.<\/p>\n Napomenimo da je posljednicu\u00a0Lauda Sion<\/em>\u00a0te himan\u00a0Pange lingua<\/em>\u00a0napisao\u00a0Toma Akvinski\u00a0po nalogu Urbana IV. Po svoj prilici od njega potje\u010du i misne molitve jer one odra\u017eavaju njegovu teologiju: zborna promatra euharistiju pod vidom pro\u0161losti (spomen Kristove muke), darovna pod vidom sada\u0161njosti (euharistija kao zalog jedinstva Crkve), popri\u010desna pod vidom budu\u0107nosti (zalog vje\u010dnoga \u017eivota). Dok su, dakle, molitve preuzete iz staroga misala, \u010ditanja su oboga\u0107ena prema ABC ciklusu: starozavjetna govore o mani u pustinji, o sinajskom savezu te o Melkizedekovoj \u017ertvi. Druga su \u010ditanja uzeta iz poslanica o \u010dudesnom umna\u017eanju kruha, posljednjoj ve\u010deri i o Isusu kao Kruhu \u017eivota.<\/p>\n Novi Red Euharistijskih Procesija predla\u017ee \u010detiri tematske postaje, od kojih svaka ima uvodnu pjesmu, kratki nagovor, evan\u0111elje, psalam, eventualnu homiliju, litanijske molitve, te zaklju\u010dnu molitvu. Teme su: 1. Euharistija \u2013 trajna prisutnost Kristova, 2. Euharistija \u2013 Kristov i na\u0161 Vazam, 3. Euharistija \u2013 \u017ertva, 4. Euharistija \u2013 Gozba. Ovaj novi Red predvi\u0111a veliku slobodu u struktuiranju pojedinih postaja, kao i u odre\u0111ivanju njihova broja.<\/p>\n Autor: dr. sc. Zvonko Pa\u017ein, www.vjeraidjela.com<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Tijelovo\u00a0je jedan od onih blagdana koji svoje postojanje u dobroj mjeri zahvaljuju privatnim objavama, iako su i druge okolnosti dovele do nastanka ove svetkovine. U ranom srednjem vijeku kr\u0161\u0107ani su se sve rje\u0111e pri\u010de\u0161\u0107ivali zbog strogog shva\u0107anja uvjeta za sakramentalno odrje\u0161enje u ispovjedi. K tomu je sveta misa zbog latinskog jezika postala nerazumljiva, \u0161to je tako\u0111er pridonijelo tome da su vjernici sve manje shva\u0107ali misu […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1779,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"fifu_image_url":"","fifu_image_alt":"","footnotes":""},"categories":[15],"tags":[],"class_list":["post-1789","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-liturgija-dana-nedjeljna-citanja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1789","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1789"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1789\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1790,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1789\/revisions\/1790"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1779"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1789"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1789"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1789"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}