{"id":1559,"date":"2020-12-04T14:17:20","date_gmt":"2020-12-04T13:17:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.svetianteknin.com\/?p=1559"},"modified":"2020-12-04T14:17:20","modified_gmt":"2020-12-04T13:17:20","slug":"tajna-od-stotinu-godina-pociva-li-drevni-hrvatski-vladar-u-mogili-u-maksimiru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/?p=1559","title":{"rendered":"Tajna od stotinu godina: Po\u010diva li drevni hrvatski vladar u mogili u Maksimiru?"},"content":{"rendered":"

Tajna od stotinu godina: Po\u010diva li drevni hrvatski vladar u mogili u Maksimiru?<\/strong><\/span><\/p>\n

U mogili se nalazi zape\u010da\u0107ena komora s vrijednim predmetima iz hrvatske povijesti, a planirano je da bude otvorena 2025. godine<\/span><\/p>\n

    \n
  1. PROSINCA 2020. U 15:35 AUTORDamir Stani\u0107<\/a><\/span>
    \n
    \n<\/li>\n<\/ol>\n

    \"\"Naslov ovog \u010dlanka djeluje fantasti\u010dno i prvotravanjski, prije kao internetski clickbait naslov kakvima smo svaki dan bombardirani nego kao ozbiljno pitanje. Jer tko bi mogao povjerovati da su posmrtni ostaci jednog prastarog hrvatskog vladara zakopani u Zagrebu, stotinama kilometara udaljenim od dalmatinskih sredi\u0161ta hrvatskog rano srednjovjekovlja ili barem na stotinjak kilometara distance od novootkrivenog senzacionalnog nalaza hrvatskog uglednika\/vladara u Brekinjovoj Kosi kod Gline. I zaista, kada su ranosrednjovjekovni hrvatski vladari polagani u svoja posljednja po\u010divali\u0161ta, Zagreb jo\u0161 nije ni postojao, barem ne u onom obliku koji \u0107e nastupiti nakon kraja 11. stolje\u0107a.<\/p>\n

    Pa ipak, \u010dini se da su dijelovi skeleta jednoga hrvatskog vladara iz 9. stolje\u0107a pokopani ni manje ni vi\u0161e nego u \u0161irem centru Zagreba, pod mogilom ili humkom koji su u parku Maksimir tijekom proslave obljetnice 1000 godina postojanja Hrvatskog kraljevstva 1925. podigli \u010dlanovi dru\u0161tva Hrvatski Sokol! Dakle, tu u sociopoliti\u010dkom sredi\u0161tu na\u0161e dr\u017eave, kolokvijalno re\u010deno, pred na\u0161im o\u010dima vjerojatno se nalazi sveti gral nacionalne historiografije, ostaci jednog ranosrednjovjekovnog hrvatskog vladara, a da ni \u0161ira, a \u010dini se ni u\u017ea javnost o tome ni\u0161ta ne zna! Ova nevjerojatna pri\u010da zapo\u010dinje krajem 19. stolje\u0107a kada su pionir hrvatske arheologije fra Lujo Marun i drugi zaslu\u017eni istra\u017eiva\u010di, na rimokatoli\u010dkom groblju u selu Biskupija kod Knina otkrili niz ukopa s izrazito luksuznim grobnim prilozima \u2013 frana\u010dkim ma\u010devima, pozla\u0107enim srebrnim i bron\u010danim ostrugama, bizantskim zlatnicima, ostacima zlatom istkane svile, nau\u0161nicama i raznim drugim predmetima kakvi se povezuju samo uz najelitniji sloj onodobnog dru\u0161tva.<\/p>\n

    No, ako su se negdje mogli o\u010dekivati ovakvi nalazi, onda je jedno od tih mjesta bila i Biskupija, selo u kojem se nalazio vladarski posjed, mjesto gdje je u prvoj polovini 9. stolje\u0107a podignuta velika bazilika koja je o\u010dito slu\u017eila kao mauzolej rane hrvatske vladarske obitelji te gdje je od 11. stolje\u0107a svoje sjedi\u0161te imao hrvatski biskup (episcopus Chroatensis). Biskupijski nalazi toliko su va\u017eni da se na europskoj razini cijeli jedan arheolo\u0161ki horizont kraja 8. i po\u010detka 9. stolje\u0107a naziva Biskupija-Crkvina. U najrasko\u0161nijem sarkofagu s tog lokaliteta, tzv. sarkofagu s hipokampima (starogr\u010dko mitolo\u0161ko stvorenje prikazano kao morski konj s konjskim trupom i ribljim repom umjesto stra\u017enjeg dijela trupa) prona\u0111en je skelet pokojnika s luksuznim grobnim prilozima \u2013 pozla\u0107ene frana\u010dke ostruge, privjesak od japisa, bizantski zlatnik, zlatom obrubljena svila koja se na \u017ealost u doticaju s atmosferilijama i ljudskom rukom raspala.<\/p>\n

    Informacija iz Splita <\/strong><\/p>\n

    Danas mo\u017eemo \u017ealiti \u0161to istra\u017eiva\u010di nisu fotografirali zate\u010deno stanje. Iako su posmrtni ostaci prona\u0111eni u biskupijskim grobovima bili u lo\u0161em stanju, pa istra\u017eiva\u010di navode da su kosti istrunule, u \u201esgoljni humus\u201c pretvorene, lubanja da je od vlage stradala, a kosti \u201eda nali\u010de spugi\u201c, \u010dini se da je skelet pokojnika u sarkofagu s hipokampima isprva ipak bio u (mnogo) boljem stanju. Frano Radi\u0107, suradnik Luje Marina, tako navodi da: \u201eKad se prvi put otvorio sarkofag, mrtvacu nije se vidilo kostiju, doli\u0161 \u010dlanaka ruku i nogu, po\u0161to je vas bio prekriven odje\u0107om. Nu budu\u0107 da su sutradan neki neprijatelji na\u0161ega dru\u017etva odvalili poklopac, i ne\u010duvenim vandalizmom, te\u017ekim kamenjem mrtvacu kosti smrvili, to je i odje\u0107a dosta postradala\u201c! Dakle, ti neimenovani \u201eneprijatelji na\u0161eg dru\u017etva\u201c oskvrnuli su i arheolo\u0161ki lokalitet i posmrtne ostatke davno umrlog hrvatskog vladara i dobrim ih dijelom u prah satrli!<\/p>\n

    \"\" \u00a0\u00a0Sarkofag s pokojnikom potom je prenesen u Knin, da bi se nakon nekog vremena pokojnikove kosti zagubile te danas, barem u \u0161iroj javnosti nije poznato gdje se nalaze i da li su do danas uop\u0107e sa\u010duvane. Povremeni kriminalan pa i neprijateljski odnos prema tom neprocjenjivom nalazi\u0161tu zorno pokazuje i \u010dinjenica da je jedan dio lokaliteta u drugoj polovici 20. stolje\u0107a obrastao u gusto raslinje i pretvoren \u201eu ilegalno seosko odlagali\u0161te otpada koji se ovdje desetlje\u0107ima gomilao, pa ostatci arhitekture vi\u0161e nisu bili vidljivi\u201c (Maja Petrinec, 2018.). Na \u017ealost, to nije osamljeni slu\u010daj jer, iako se na\u0161e dru\u0161tvo s pravom ponosi svojom ba\u0161tinom prema njoj se \u010desto odnosi ma\u0107ehinski pa i antagonisti\u010dki. I tako se \u010dinilo da su posmrtni ostaci hrvatskog vladara nepovratno izgubljeni. Me\u0111utim, nedavno se pojavio jedan neo\u010dekivan podatak.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Naime, Muzej hrvatskih arheolo\u0161kih spomenika u Splitu zapo\u010deo je sredinom rujna 2020. na svom YouTube kanalu objavljivati Archeocast, seriju razgovora s etabliranim znanstvenicima. U prvoj epizodi ugostili su dr. sc. Maju Petrinec, dugogodi\u0161nju istra\u017eiva\u010dicu lokaliteta Crkvina u Biskupiji. Potkraj tog vrlo zanimljivog razgovora (koji toplo preporu\u010dujem pogledati) kolegica Petrinec spomenula je da je njihov, na \u017ealost pokojni kolega Mate Zekan jednom prilikom spomenuo kako je u arhivi Muzeja hrvatskih arheolo\u0161kih spomenika u Splitu prona\u0161ao podatak da je lubanja prona\u0111ena u sarkofagu s hipokampima pohranjena u komori mogile koju su u zagreba\u010dkom parku Maksimir u povodu proslave 1000. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva 1925. podigli \u010dlanovi Hrvatskog Sokola! Kolegica Petrinec navela je dodu\u0161e da arhiv Muzeja nije sre\u0111en ni detaljno pretra\u017een te da bi tvrdnje trebalo istra\u017eiti, ali \u010dinjenica da se pojavila informacija o navodno izgubljenim kostima, i to u Zagrebu, u Maksimiru, na mjestu pokraj kojeg sam toliko puta prolazilo, djelovala mi je nevjerojatno.<\/p>\n

    Dodu\u0161e, Petrinec je tako\u0111er navela da je Zekan tvrdio da su kosti bile u jako lo\u0161em stanju, \u0161to se poklapa s navodima fra Luje Maruna i Frane Radi\u0107a, ali i sama \u010dinjenica da bi se dio skeleta mogao locirati te za koju godinu otkopati, predstavljala je senzaciju. Naime, sokolska mogila ili humak podignuta je u spomen milenijskoj obljetnici Hrvatskog Kraljevstva i sa\u010dinjena je od zemlje s va\u017enih lokaliteta po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koju su donijela razna sokolska dru\u0161tva. Na kraju je nanesena zemlja s lokaliteta u Kninu, kao mjesta od prvorazrednog zna\u010denja za na\u0161u ranu povijest. U temeljima mogile ugra\u0111ena je prostorija, komora ili komorica, svojevrsna vremenska kapsula u kojoj su sokoli pohranili raznolik arheolo\u0161ki materijal, narodne rukotvorine, knjige, \u010dasopise i sl. – sve ono \u0161to je trebalo slaviti povijest i tradiciju hrvatskog naroda te samog Hrvatskog Sokola. Hrvatski sokoli podigli su mogilu s namjerom da \u201esimbolizira svoju ljubav prema ro\u0111enoj grudi\u201c da \u201esimbolizira mjesto, gdje po\u010divaju svi na\u0161i narodni velikani, junaci, kraljevi, u\u010denjaci i svi oni, kojima je zub vremena zametnuo grobove!\u201c<\/p>\n

    Otvor mogile zape\u010da\u0107en je velikom betonskom plo\u010dom, zalivenom rastopljenim olovom, dok je sama komora u temeljima mogile dizajnirana i sagra\u0111ena tako da onemogu\u0107i ulaz vlage. Planirano je da se komora otvori na stotu obljetnicu od izgradnje mogile, dakle 2025.! Kada sam po\u010deo inicijalno istra\u017eivanje (doslovno preko internetskih tra\u017eilica), momentalno sam prona\u0161ao radove u kojima su se te vladarske kosti i spominjale! Kolegica Zdenka Ba\u017edar, koja je tada radila ba\u0161 u Hrvatskome dr\u017eavnom arhivu, objavila je 1999. rad o podizanju mogile u kojoj je kao prilog donijela popis materijala pohranjenog u mogilu koji je u glasilu Hrvatski Sokol iz 1926. objavio arhitekt Aleksandar Freudenreich.<\/p>\n

    Prema tom popisu, \u201eu temelje sokolske Mogile\u201c ugra\u0111eno je, uz ulomke ranosrednjovjekovne pletene ornamentike na kamenu s lokaliteta crkve sv. Bartula na kapitulu kod Knina, sv. Luke na Uzdolju, sv. Marije na Biskupiji te jedan \u201efascimile\u201c od sedre koji navodno prikazuje kralja Tomislava iz crkve sv. Bartula i: \u201eNe\u0161to malo relikvija iz sarkofaga, od skeleta hrvatskog kneza Zdeslava, polo\u017eene u starinsku bron\u010danu teku, zape\u010da\u0107enu pe\u010datom Hrvatskog starinarskog dru\u0161tva u Kninu\u201c. Isti navod nedavno je u svom radu o vezi izme\u0111u podizanja sokolske mogile i povijesnog narativa objavio kolega Ivan Majnari\u0107. Dakle, o kostima tog vladara, ovdje o\u010dito pogre\u0161no identificiranog kao knez Zdeslav (Trpimirov sin, vladao 878.- 879) \u010dak se i pisalo, a da o tome ipak nije bilo refleksije u \u0161iroj, stru\u010dnoj ili zainteresiranoj javnosti. Fascinantna spoznaja. Freudenreich dodu\u0161e navodi da se radilo \u201eo ne\u0161to malo relikvija\u201c i ne spominje lubanju, ali ako je pokojni kolega Zekan u Splitu prona\u0161ao podatak da se radilo o lubanji, mo\u017eda se zaista radilo (i) o kostima lubanje. Iako vjerujem da bismo bili zadovoljni i fragmentima, nadam se da \u0107emo pri otvaranju komore 2025. imati razloga za veselje. Treba dodu\u0161e ponoviti da su kosti lubanje stradale od vlage jo\u0161 u sarkofagu te da su tijekom iskopavanja bile u fragmentima, ali budu\u0107i da je sav taj materijal godinama smatran zagubljenim, i mali dijelovi bit \u0107e od velikog zna\u010denja.<\/p>\n

    \"\"Pri\u010dekati otvaranje mogile <\/strong><\/p>\n

    O samoj sokolskoj mogili pisalo se, kako u stru\u010dnom tako i publicisti\u010dkom pogledu, ali su se tamo pohranjene kosti hrvatskog vladara tek usputno dva tri puta spomenule. Mo\u017eda se u nekim publikacijama jo\u0161 pone\u0161to o svemu ovome pisalo i te bi tekstove svakako trebalo detektirati, ali i dalje ostaje intrigantna \u010dinjenica da se tijekom posljednjih stotinu godina iz javnosti gotovo izgubila spoznaja da je u \u0161irem sredi\u0161tu Zagreba, na mjestu gdje vikendom prolaze tisu\u0107e ljudi, pod humkom kojim se uspinju i spu\u0161taju razigrana djeca, tu pred na\u0161im o\u010dima i pod na\u0161im nogama, le\u017ee zakopani jedini ili barem rijetki poznati, odnosno prona\u0111eni ostaci hrvatskog vladara iz razdoblja vladanja doma\u0107e dinastije. \u010cini se da mogila ipak nije samo simboli\u010dno mjesto \u201egdje po\u010divaju svi na\u0161i narodni velikani, junaci, kraljevi\u201c ve\u0107 i realna lokacija privremene pohrane ostataka jednog iz plejade tih izgubljenih hrvatskih vladara.<\/p>\n

    Potrebno je sa\u010dekati jo\u0161 nekoliko godina da bismo otvorili ukopanu komoru i saznali \u0161to je zaista u njoj pohranjeno. Ako su stari sokoli u njoj pohranili kosti jednog ranosrednjovjekovnog hrvatskog vladara, a nema razloga da ne vjerujemo da je tome tako, name\u0107e se pitanje kako \u0107emo se prema tim u odre\u0111enom pogledu i relikvijama odnositi te kako \u0107emo ih znanstveno obraditi i dostojno prezentirati. Ako su dostatno sa\u010duvane moderna znanost znat \u0107e izvu\u0107i svakojake relevantne podatke \u2013 antropolo\u0161ka, bioarheolo\u0161ka, a ako \u0107e biti mogu\u0107e i geneti\u010dka obrada pru\u017eile bi svakako zanimljive podatke koji bi upotpunili i obogatili na\u0161e jo\u0161 uvijek oskudno poznavanje hrvatske najranije povijesti. Iako je osteolo\u0161ki materijal bio u lo\u0161em stanju jo\u0161 prije stotinu godina pa je pitanje kakva \u0107e sve istra\u017eivanja uop\u0107e biti izvediva, mo\u017eemo se nadati da \u0107e moderna znanost i interes javnost rezultirati primjenom najsuvremenijih metoda koje \u0107e ipak dati odre\u0111ene rezultate te otkriti posmrtne ostatke prastarog hrvatskog vladara, pravih relikvija u arheolo\u0161ko-povijesno-kulturnom pogledu.<\/p>\n

    Gradnja sokolske mogile po\u010dela je u kolovozu 1925. tijekom odr\u017eavanja III. hrvatskog svesokolskog sleta kojim je obilje\u017eena tisu\u0107godi\u0161njica Hrvatskog Kraljevstva. Ve\u0107 17. lipnja posebna komisija koju su \u010dinili in\u017eenjeri, arhitekti i gradski zastupnici ispitala je teren te odabrala mjesto u parku Maksimir za mogilu. Isprva je planirano da se mogila ukrasi vijencem \u017eita, odnosno kako navodi autor mogile arhitekt Aleksandar Freudenreich \u201cnajplemenitijim biljem, kojim rodi na\u0161a zemlja! Onim biljem, koje na\u0161oj domovini daje zna\u010daj, a nama \u017eivot\u201c. Oko mogile posa\u0111eno je deset stabala svetog slavenskog drva lipe, koje su trebale simbolizirati \u201edeset stolje\u0107a hrvatskog dr\u017eavnog \u017eivota.\u201c Na vrhu mogile, do kojeg je vodila uska staza, trebala je biti postavljena skulptura sokol , rad kipara Ive Kerdi\u0107a, te postavljeno kameno postolje kao \u201esimbol ljubavi sokola prema rodnoj grudi\u201c. Na postolju sa zapadne strane trebao je stajati natpis: \u201c925. Tomislav prvi krune se Hrvata, s njom da kruni \u2013 ponos Hrvata!\u201d, a s isto\u010dne strane natpis: \u201cZa vijekove nove hrvatskog rada, sokol \u0107e biti \u017eivot i nada\u201d. Me\u0111utim ni kamen ni sokol ne\u0107e biti postavljeni prema planu, jer \u0107e u kontekstu burnih politi\u010dkih zbivanja izme\u0111u dva rata biti provaljeno u Kerdi\u0107ev atelijer, a skulptura sokola demolirana. Taj je \u010din o\u010dito bio djelo onda\u0161nje policijske strukture.<\/p>\n

    Mogila je obnovljena na inicijativu Dru\u017ebe \u201cBra\u0107a Hrvatskog Zmaja\u201d 1994., a Ministarstvo obrane RH postavilo je na dan Oru\u017eanih snaga 28. svibnja 1995. na vrh mogile skulpturu sokola, rad akademskog kipara Mladena Mikulina. Tada je u mogilu ugra\u0111ena i zemlja koju je 10. rujna 1994. u zagreba\u010dkoj zra\u010dnoj luci poljubio papa Ivan Pavao II. Prije zagreba\u010dke proslave 1925. svako je sokolsko dru\u0161tvo moralo odr\u017eati svoju lokalnu proslavu u sjedi\u0161tu ili okolici, nakon \u010dega je slijedilo iskopavanje zemlje za mogilu. Tako\u0111er, bili su du\u017eni Hrvatskome sokolskom savezu poslati i Dokument o historijatu iskopane zemlje te Popis predmeta za riznicu mogile u kojem je trebalo navesti gdje je zemlja iskopana i za\u0161to je ta lokacija va\u017ena. Te spomenice i popis pohranjeni su u komoru unutar mogile. Sveukupno je u \u010dinu podizanja sokolske mogile sudjelovalo 95 dru\u0161tava iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji su prikupili zemlju sa 155 lokaliteta od povijesnog zna\u010denja.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Na mogilu je nanesena zemlja s lokacija na kojima su \u017eivjeli Hrvati te gdje se zbio kakav va\u017ean povijesni doga\u0111aj. Donesena je tako zemlja s Petrove gore, navodne lokacije pogibije posljednjeg hrvatskog kralja doma\u0107eg podrijetla Petra Sva\u010di\u0107a, s Duvanjskog polja na kojem se navodno okrunio kralj Tomislav 925., s Markova trga, mjesta na kojem je mu\u010den i u\u017earenim \u017eeljezom okrunjen \u201eselja\u010dki kralj\u201c Matija Gubec. Mogila je, prema Freudenreichovim rije\u010dima, predstavljala \u201esimbol trinaestvjekovne borbe Hrvata, na\u0161e \u017eilavosti i na\u0161e nesavladivosti\u201c. Dan prije sve\u010danog \u010dina podizanja mogile zemlja koju su \u010dlanovi sokola donijeli u Zagreb dopremljena je u park Maksimir. Mogila je bila visoka \u010detiri metra. U sredini je iskopana rupa u koju su starje\u0161ine stavljali zemlju. Planirano je da mogila ima i stube te sepenasti put do zaglavnog kamena s hrvatskim grbom.<\/p>\n

    Sam \u010din podizanja mogile zbio se drugog dana odr\u017eavanja III. sveslavenskog sleta, 16. kolovoza 1925. Planirane aktivnosti i grandiozniju proslavu omela je jaka ljetna oluja koja je dan prije prekinula program sleta, no lo\u0161e vrijeme nastavilo se i dan kasnije laganom ki\u0161om koja je pratila \u010din nano\u0161enja zemlje na mogilu. Sokolska mogila je otvorena u 11 sati. Bila je ukra\u0161ena cvije\u0107em i \u201etrobojkama\u201c, a humak je opkolila po\u010dasna stra\u017ea s isukanim sabljama. Starje\u0161ine Hrvatskog Sokola istresli su svaki svoju vre\u0107u zemlje uz kratak prigodan i sve\u010dan govor. Ovom sve\u010danom \u010dinu bio je prisutan i zagreba\u010dki gradona\u010delnik Vjekoslav Heinzel s \u201egradskim zastupstvom\u201c te predstavnici civilne i vojne vlasti. Posebno poslanstvo poslao je i Prvi muzej hrvatskih spomenika u Kninu s gvardijanom na \u010delu, koje je polo\u017eilo dvije grude zemlje \u2013 \u201eprva gruda iz crkve sv. Bartola u samostanu dominikanaca u Kapitolu pokraj Knina, gdje je stajao dvor kneza Mutimira, oca kralja Tomislava\u201d, a druga gruda zemlje iskopana je \u201es tvr\u0111ave kninske, gdje je krunisan posljednji kralj hrvatski Petar Sva\u010di\u0107.\u201c Bile su to grude zemlje \u201ekoje su nosile prvog i posljednjeg kralja hrvatske krvi\u201c naveo je u izvje\u0161taju Freudenreich. Posljednju zemlju na mogilu istresao je kninski gvardijan.<\/p>\n

    Me\u0111utim, mogila nije odmah zavr\u0161ena, ve\u0107 je poslije sve\u010danog \u010dina planirano da kada \u201cse zemlja slegne i u\u010dvrsti\u201d podigne \u201cmala komorica, u kojoj \u0107e biti pohranjeni dokumenti, knjige, umjetni\u010dke slike, kipovi, narodno odijelo i sli\u010dno\u201d. Polaganje izabranih artefakata u komoru zbilo se tek 31. svibnja 1926. godine. Na jo\u0161 uvijek nedovr\u0161enoj mogili sastale su se starje\u0161ine Hrvatskoga sokolskog saveza te mno\u0161tvo \u010dlanova da u komoricu pohrane niz predmeta, \u201ekoji da \u010dedni su i jednostavni, poput spomenika u koji su ugra\u0111eni\u201c. Spomenice sokolskih dru\u0161tava polo\u017eene su u bakrenu kutiju kositrom zatvorenu, koja je pak polo\u017eena u drvenu krasno izrezbarenu \u0161krinju. Sami su artefakti numerirani prema popisu koji je tako\u0111er umetnut me\u0111u spomenice. Kada je s nastupom \u0160estosije\u010danske diktature 1929. zatra\u017eeno da sva sokolska dru\u0161tva pristupe novoosnovanom Sokolu Kraljevine Jugoslavije, skup\u0161tina Hrvatskog sokola odbila je tako postupiti te je odlu\u010dila raspustiti svoju organizaciju. Nakon raznih peripetija i poku\u0161aja obnove, odnosno nastavljanja sokolske tradicije, dru\u0161tva Hrvatskog sokola ponovno se osnivaju od 1990. nadalje.<\/p>\n

    Preuzeti: Tajna od stotinu godina: Po\u010diva li drevni hrvatski vladar u mogili u Maksimiru? – Ve\u010dernji.hr (vecernji.hr)<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Tajna od stotinu godina: Po\u010diva li drevni hrvatski vladar u mogili u Maksimiru? U mogili se nalazi zape\u010da\u0107ena komora s vrijednim predmetima iz hrvatske povijesti, a planirano je da bude otvorena 2025. godine PROSINCA 2020. U 15:35 AUTORDamir Stani\u0107 Naslov ovog \u010dlanka djeluje fantasti\u010dno i prvotravanjski, prije kao internetski clickbait naslov kakvima smo svaki dan bombardirani nego kao ozbiljno pitanje. Jer tko bi mogao povjerovati […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1564,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"fifu_image_url":"","fifu_image_alt":"","footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-1559","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-povijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1559","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1559"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1559\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1566,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1559\/revisions\/1566"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1564"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1559"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1559"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.svetianteknin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1559"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}