Kad je fra Lujo Marun (1857.-1939.), skrbnik starinarske baštine i utemeljitelj hrvatske nacionalne arheologije, 14. svibnja 1892. pronašao kameni romanički zabat oltarne pregrade iz katedrale sv. Marije u Biskupiji kraj Knina, na lokalitetu Crkvina, nije ni slutio da će njegovo otkriće postati glavnim simbolom marijanske obnove i nacionalne svijesti u hrvatskom narodu.

Ispovijest vjere Hrvata katolika

Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.
Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom
i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet
vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi.
Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije.
Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj,
čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.
Amen.

POVIJESNI KORIJENI

Stolna crkva hrvatskog biskupa, u kojoj je pronađen najstariji marijanski lik u hrvatskoj umjetnosti, sagrađena u 9. st., obnovljena je u doba pobožnoga hrvatskog kralja Zvonimira (1075.-1089.). Upravo u Kninskoj krajini, osobito na Kosovu, odvijali su se prijelomni povijesni događaji. Jer je od početka bila “Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kada smo se kao narod i kao Crkva rađali”, Gospa Velikoga hrvatskoga krsnog Zavjeta, kako smo nazvali najstariji marijanski lik, postala je vjerna hrvatska Odvjetnica.

Kako svjedoči usmena predaja, zapisana u Ljetopisu popa Dukljanina, kralj Zvonimir je “ad quinquae Ecclesias in Campo” prije nasilne smrti “v peth crikvah na Kosovi” izrekao prokletstvo da “ne virni Hrvati” ne bi imali svoga vladara i “da vazda tuju jeziku podložni bili”. Iako ubojstvo kralja Zvonimira, nastalo tijekom kasnijih političkih nedaća, nije povijesno utemeljeno, dogodilo se da Hrvati zadugo nisu uspjeli stvoriti samostalnu državu. Zato se pjesnik Starac Prokop, odnosno kninski gvardijan fra Ivon Menđušić stariji, da bi skinuo devetstogodišnju kletvu kralja Zvonimira, zalagao za gradnju nove crkve kao zadužbine hrvatskog naroda. S tom nakanom, pokraj temelja stare crkve sv. Marije, prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića, sagrađena je g. 1938. nova crkva Naše Gospe, na mjestu gdje je “zemlja naša sačuvala uspomene naše, a naša Gospa lozu našu”.

Nedugo nakon toga, pojavilo se ostvarenje povijesnog sna, koji je ubrzo bio ugušen. Da bi san postao državotvoran, opet je Gospa pomogla vjernom narodu. Upravo s Gospom Velikoga Zavjeta započela je duhovna obnova pod nazivom Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Slavlje je počelo 12. rujna 1976. na Gospinu otoku u Solinu, nastavljeno 17. rujna 1978. na povijesnom tlu u Biskupiji kraj Knina i 2. rujna 1979. u Ninu kraj Zadra, a završilo 9. rujna 1984. u Mariji Bistrici. Tako je Crkva u Hrvata u Gospinu Praliku pokazala vjersku i narodnu svijest, a Gospa Hodočasnica obišla je sve krajeve Lijepe naše.

NAJSTARIJI GOSPIN LIK

Izvorni kameni romanički zabat oltarne pregrade iz katedrale sv. Marije u Kninu, koji je s plutejima, arhitravom i stupovima dijelio apsidu od središnje lađe, čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Prema romaničkim ukrasima dade se zaključiti da potječe iz druge polovice 11. stoljeća. Na reljefnoj trokutnoj plohi (107×103 cm), ističe se frontalno urezan Gospin lik u molitvenom stavu, kao Gospa Moliteljica – Maria Orans, podignutih ruku na prsima, okrenutih dlanova prema vjernicima. Kao najstariji ikonografski likovni motiv, nastao već u vrijeme starokršćanske umjetnosti, izrađen prema bizantskoj marijanskoj tradiciji, taj molitveni stav označuje predanje u Božje ruke. Tako je Gospa na Praliku prikazana kao Bogorodica – Theotokos, Mater Dei – jer na meditativan način uspostavlja čuvstveni suodnos s vjernicima.

Nepoznati hrvatski umjetnik izradio je plošni reljef pomoću plitko urezanih crta. Gospin plašt prebacio je preko lijevog ramena tako da se naborana haljina, koja prelazi preko glave i oko vrata, ukoso spušta niz tijelo. Gospin lik obilježio je dvama križevima, jednim na čelu, a drugim u trokutastu završetku iznad glave, i svetokrugom ili aureolom oko glave. Uokvirio ga je dvjema različitim pleternim ornamentikama. Izvanjski dio obruba, odnosno lijevu i desnu stranu trokutasta zabata, ukrasio je stiliziranim kukama, postavljenim obrnuto negoli je bilo uobičajeno u romanici, dok je unutarnji dio obruba ukrasio stiliziranim palmama, ili, kako se uobičajeno kaže, malim palmetama. U donjem dijelu zabata, koji završava u obliku luka, uklesao je prilagođen latinski natpis: SALV(e) (re)G(ina) S(alve) V(i)RGO – Zdravo kraljice, zdravo djevice.

ČUVARICA NAŠIH KORIJENA

U prigodi marijanske proslave g. 1976. u Solinu, kao dar hrvatskih vjernika, Pralik je odliven u srebru i zlatu te se čuva u solinskoj crkvi Male Gospe. Fra Kruno Vukušić (1913.-2008.) odlio ih je šest i darovao Domu za hrvatske hodočasnike u Rimu, samostanu sv. Franje u Imotskom, svetištu Naše Gospe u Biskupiji kraj Knina, stolnoj crkvi sv. Stošije u Zadru, Hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu i Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske. Nakon uspostave Vojnoga odrinarijata g. 1997., Gospa Velikoga Zavjeta postala je zaštitnicom hrvatskih branitelja i Vojne biskupije…

Blagdan Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog Zavjeta slavi se u nedjelju po blagdanu Male Gospe. Tako su se u Praliku Gospe Velikoga Zavjeta, možemo zaključiti, od 11. st. do danas, sačuvali trinaeststoljetni kršćanski i narodni hrvatski korijeni.

Iz teksta objavljenog u listu „Marija“, br. 7-8-9/2011., str. 256-257.