Svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu. Oprost od vječne kazne dobivamo u iskrenoj i skrušenoj ispovijedi, a vremenitu kaznu okajavamo na zemlji (pokora) molitvom, dobrim djelima i slično ili nakon smrti u čistilištu.
Međutim, ima još jedan način da zadobijemo oprost od vremenitih kazni, za sebe ili naše pokojne, a to je Porcijunkulski oprost, koji je današnjim vjernicima gotovo nepoznat, posebno mlađim naraštajima.
Porcijunkula je crkva nadomak Asiza u talijanskoj pokrajini Umbriji, a naziv porcijunkula dolazi iz latinskog jezika gdje riječ „portiuncula“ označava komadić (njive?). Prema legendi kapelica je izgrađena za pape Liberija (352.-66.). Izgradili su je pustinjaci iz Doline Josaphat a naziv Naša Gospa od Anđela dobila je jer se tamo često mogao čuti pjev anđela. Tako kaže legenda! Poslije je kapelica došla u posjed sv. Benedikta, a i nakon što je sv. Franjo od nje učinio sjedište svoga Reda, ona ostaje u vlasništvu benediktinaca jer sv. Franjo tako želi, ne želeći imati ništa u svome vlasništvu i ostati slobodna duha oslobođena svakog materijalnog dobra. Nakon obnove crkvice sv. Damjana, sv. Franjo obnavlja i crkvicu Gospe od Anđela, a onda dana 24. veljače 1208. godine na blagdan evanđeliste sv. Mateja, slušajući dnevno evanđelje, pronalazi Franjo svoj put do Gospodina, doživljava obraćenje i od tada počinje živjeti Kristovo evanđelje doslovno, na iznenađenje i osudu mnogih.
Jedne ljetne večeri 1216. godine sv. Franjo odlazi u Porcijunkulu da tamo probdije noć pred Presvetim oltarskim sakramentom crpeći snagu od živoga Gospodina, i tu doživljava viđenje Isusa Krista i Njegove Majke okružene anđelima. Gospodin Isus tada kaže Franji: Franjo, zatraži od mene što god želiš na slavu Božju i spasenje ljudi!“ Franjo je tada odgovorio: „Gospodine, molim Ti se po posredovanju Djevice Zagovarateljice čovječanstva i ovdje prisutne, da udijeliš oprost svima koji posjete ovu crkvu!“ Blažena Djevica se tada poklonila svome sinu da podupre molbu i tada Gospodin odgovori Franji: “Franjo, mnogo tražiš, ali zaslužuješ velike stvari pa ćeš ih i imati!“ Tako navode životopisci sv. Franje, ali doslovne riječi nisu niti bitne u cijelom ovom događaju. Važno je sljedeće: Franjo je ljubio Isusa Krista svoga Gospodina žarkom ljubavi predavši mu se cijelim svojim bićem, ljubio je svoju braću kao samoga sebe, utjecao se našoj Gospi kao Zagovornici čovječanstva i vjerovao u njezin zagovor, a Gospodin je tu silnu Franjinu ljubav nagradio obećavši mu ono što je iz ljubavi za bližnje od Njega tražio! Kaže mu Gospodin neka ode k papi Honoriju III. i neka od njega zatraži dozvolu za to, i Franjo tako učini. Iako su mnogi kardinali bili protiv ove ideje, Duh Sveti učinio je svoje i Papa se ubrzo složio s Franjinim zahtjevom. I evo nam primjera Marijina zagovora: Iako je sv. Franjo toliko ljubio Krista, kada je htio tražiti nešto za što nije bio siguran da je Božja volja, on to čini preko naše „ Odvjetnice“ i „Zagovarateljice“ nas grješnika.
„Sve vas želim poslati u raj!“ – tim je riječima sv. Franjo 2. kolovoza 1216. godine objavio okupljenim vjernicima da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu, ispovijedaju se i pokaju za grijehe. Izvorno je oprost pripadao samo Porcijunkuli, pa odatle i naziv „Porcijunkulski oprost“, ali vremenom su pape tu milost dodijelile i drugim franjevačkim crkvama. Crkvica Porciunkula nalazi se danas unutar bazilike sv. Marije Anđeoske, koju je dao izgraditi papa Pio V. godine 1569., a građena je punih 110 godina, da bi je papa Pio X. uzdigao na čast papinske bazilike.
Na dan sv. Marije Anđeoske ili Porcijunkule, koja se slavi 2. kolovoza, može se dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni ako dođemo u bilo koju franjevačku crkvu (baziliku, župnu crkvu ili svetište) te obavimo ono što je propisano za dobivanje oprosta, i to počevši od podneva 1. kolovoza do ponoći 2. kolovoza. Osoba koja želi dobiti potpuni Porcijunkulski oprost mora ispuniti sljedeće uvjete:
– pohoditi crkvu,
– izmoliti „Oče naš“ i „Vjerovanje“,
– pristupiti sakramentu sv. ispovijedi,
– pričestiti se,
– izmoliti molitvu na nakanu sv. Oca.
Oprost se može zadobiti samo jedanput na dan, a kao pripravu na taj milosni događaj može se učiniti jednodnevni post i temeljitiji ispit savjesti kao priprava za svetu ispovijed, što naravno nije obvezno niti spada u uvjete za oprost. Sv. Franjo nam je ostavio u baštinu veliki dar od Gospodina i iskoristimo tu priliku i milost dobiti oprost od vremenitih kazni. Jer naš Bog je Bog milosrđa, Otac dobri koji nas ljubi iznad svega i čeka da mu dođemo raskajana srca.
Prošla su mnoga stoljeća od dana kada je sv. Franjo od Gospodina izmolio ovaj veliki dar i vjerujem da su milijuni vjernih prije nas iskoristili taj dar, pa ga ne bismo trebali niti mi odbaciti kao nešto što današnjem čovjeku i ovom vremenu ne treba, jer čvrsto vjerujem da nikada nije bio potrebniji. A ako ipak dođemo u napast misleći da mi nismo toliko grješni da bi nam trebao oprost, učinimo to za naše drage pokojnike i oni će nam sigurno biti zahvalni. A kada jednom naša duša bude tražila oprost kod Gospodina, možda se nađe netko u ovoj „dolini suza“ tko će nas se sjetiti i moliti za nas. Jer, sve što činimo iz ljubavi u ljubavi će nam se vratiti!
Neka nam svima Gospodin udijeli svoje milosrđe!