Svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu. Oprost od vječne kazne dobivamo u iskrenoj i skrušenoj ispovijedi, a vremenitu kaznu okajavamo na zemlji (pokora) molitvom, dobrim djelima i slično ili nakon smrti u čistilištu.
Međutim, ima još jedan način da zadobijemo oprost od vremenitih kazni, za sebe ili naše pokojne, a to je Porcijunkulski oprost, koji je današnjim vjernicima gotovo nepoznat, posebno mlađim naraštajima.
Porcijunkula je crkva nadomak Asiza u talijanskoj pokrajini Umbriji, a naziv porcijunkula dolazi iz latinskog jezika gdje riječ „portiuncula“ označava komadić (njive?). Prema legendi kapelica je izgrađena za pape Liberija (352.-66.). Izgradili su je pustinjaci iz Doline Josaphat a naziv Naša Gospa od Anđela dobila je jer se tamo često mogao čuti pjev anđela. Tako kaže legenda! Poslije je kapelica došla u posjed sv. Benedikta, a i nakon što je sv. Franjo od nje učinio sjedište svoga Reda, ona ostaje u vlasništvu benediktinaca jer sv. Franjo tako želi, ne želeći imati ništa u svome vlasništvu i ostati slobodna duha oslobođena svakog materijalnog dobra. Nakon obnove crkvice sv. Damjana, sv. Franjo obnavlja i crkvicu Gospe od Anđela, a onda dana 24. veljače 1208. godine na blagdan evanđeliste sv. Mateja, slušajući dnevno evanđelje, pronalazi Franjo svoj put do Gospodina, doživljava obraćenje i od tada počinje živjeti Kristovo evanđelje doslovno, na iznenađenje i osudu mnogih.
Jedne ljetne večeri 1216. godine sv. Franjo odlazi u Porcijunkulu da tamo probdije noć pred Presvetim oltarskim sakramentom crpeći snagu od živoga Gospodina, i tu doživljava viđenje Isusa Krista i Njegove Majke okružene anđelima. Gospodin Isus tada kaže Franji: Franjo, zatraži od mene što god želiš na slavu Božju i spasenje ljudi!“ Franjo je tada odgovorio: „Gospodine, molim Ti se po posredovanju Djevice Zagovarateljice čovječanstva i ovdje prisutne, da udijeliš oprost svima koji posjete ovu crkvu!“ Blažena Djevica se tada poklonila svome sinu da podupre molbu i tada Gospodin odgovori Franji: “Franjo, mnogo tražiš, ali zaslužuješ velike stvari pa ćeš ih i imati!“ Tako navode životopisci sv. Franje, ali doslovne riječi nisu niti bitne u cijelom ovom događaju. Važno je sljedeće: Franjo je ljubio Isusa Krista svoga Gospodina žarkom ljubavi predavši mu se cijelim svojim bićem, ljubio je svoju braću kao samoga sebe, utjecao se našoj Gospi kao Zagovornici čovječanstva i vjerovao u njezin zagovor, a Gospodin je tu silnu Franjinu ljubav nagradio obećavši mu ono što je iz ljubavi za bližnje od Njega tražio! Kaže mu Gospodin neka ode k papi Honoriju III. i neka od njega zatraži dozvolu za to, i Franjo tako učini. Iako su mnogi kardinali bili protiv ove ideje, Duh Sveti učinio je svoje i Papa se ubrzo složio s Franjinim zahtjevom. I evo nam primjera Marijina zagovora: Iako je sv. Franjo toliko ljubio Krista, kada je htio tražiti nešto za što nije bio siguran da je Božja volja, on to čini preko naše „ Odvjetnice“ i „Zagovarateljice“ nas grješnika.
Na dan sv. Marije Anđeoske ili Porcijunkule, koja se slavi 2. kolovoza, može se dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni ako dođemo u bilo koju franjevačku crkvu (baziliku, župnu crkvu ili svetište) te obavimo ono što je propisano za dobivanje oprosta, i to počevši od podneva 1. kolovoza do ponoći 2. kolovoza. Osoba koja želi dobiti potpuni Porcijunkulski oprost mora ispuniti sljedeće uvjete:
„Sve vas želim poslati u raj!“ – tim je riječima sv. Franjo 2. kolovoza 1216. godine objavio okupljenim vjernicima da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu, ispovijedaju se i pokaju za grijehe. Izvorno je oprost pripadao samo Porcijunkuli, pa odatle i naziv „Porcijunkulski oprost“, ali vremenom su pape tu milost dodijelile i drugim franjevačkim crkvama. Crkvica Porciunkula nalazi se danas unutar bazilike sv. Marije Anđeoske, koju je dao izgraditi papa Pio V. godine 1569., a građena je punih 110 godina, da bi je papa Pio X. uzdigao na čast papinske bazilike.
– pohoditi crkvu,
– izmoliti „Oče naš“ i „Vjerovanje“,
– pristupiti sakramentu sv. ispovijedi,
– pričestiti se,
– izmoliti molitvu na nakanu sv. Oca.
Oprost se može zadobiti samo jedanput na dan, a kao pripravu na taj milosni događaj može se učiniti jednodnevni post i temeljitiji ispit savjesti kao priprava za svetu ispovijed, što naravno nije obvezno niti spada u uvjete za oprost. Sv. Franjo nam je ostavio u baštinu veliki dar od Gospodina i iskoristimo tu priliku i milost dobiti oprost od vremenitih kazni. Jer naš Bog je Bog milosrđa, Otac dobri koji nas ljubi iznad svega i čeka da mu dođemo raskajana srca.
Prošla su mnoga stoljeća od dana kada je sv. Franjo od Gospodina izmolio ovaj veliki dar i vjerujem da su milijuni vjernih prije nas iskoristili taj dar, pa ga ne bismo trebali niti mi odbaciti kao nešto što današnjem čovjeku i ovom vremenu ne treba, jer čvrsto vjerujem da nikada nije bio potrebniji. A ako ipak dođemo u napast misleći da mi nismo toliko grješni da bi nam trebao oprost, učinimo to za naše drage pokojnike i oni će nam sigurno biti zahvalni. A kada jednom naša duša bude tražila oprost kod Gospodina, možda se nađe netko u ovoj „dolini suza“ tko će nas se sjetiti i moliti za nas. Jer, sve što činimo iz ljubavi u ljubavi će nam se vratiti!
Neka nam svima Gospodin udijeli svoje milosrđe!