Franjevački svjetovni red – OFS

Mi smo članovi OFS-a (Ordo Franciscanus Saecularis – Franjevački svjetovni red) i nastojimo u svijetu živjeti Evanđelje po primjeru svetog Franje Asiškog, koji je bio brat svakom stvorenju.

Franjevački svjetovni red je član Franjevačke obitelji – jedne od duhovnih obitelji koje je Duh Sveti podignuo u Crkvi i koja okuplja članove Božjega naroda koji se osjećaju pozvanima slijediti Krista stopama Franje Asiškoga. Članovi se okupljaju u bratstva koja su rasprostranjena po cijelome svijetu i obvezuju se zavjetovanjem da će nastojati oko postizanja savršenstva kršćanske ljubavi u svome svjetovnom staležu, živeći Evanđelje poput sv. Franje i uz pomoć pravila koje je Crkva potvrdila.

Početak Franjevačkoga svjetovnog reda seže u rano 13. stoljeće kada je sv. Franjo Asiški (1182. – 1226.), nakon obraćenja, napustio svoj dotadašnji način života i radikalno se opredijelio za život po Evanđelju. Uskoro mu se pridružuju i prvi drugovi te im papa Inocent III. usmeno odobrava Pravilo 1209. godine. To je početak Prvoga reda, odnosno, Reda manje braće. Franjo privlači mnoge, pa tako asiška plemkinja Klara, a nakon nje i druge i druge djevojke potaknute njenim primjerom, odlučuju slijediti Franju, čime 1212. započinje Drugi red, odnosno, Red siromašnih gospođa. Mnogi ljudi koji su već imali vlastite obitelji pitali su Franju kako bi oni mogli, na sličan način, nasljedovati Krista. Njima je Franjo predložio da ostanu živjeti u svijetu, u svojim obiteljima, baveći se svojim poslovima, ali živeći kao pokornici i nasljedujući tako Krista Gospodina. Tako nastaje Treći red, odnosno, kako se tada zvao, Red pokorničke braće i sestara kojemu je Franjo dao prvo pravilo 1221. Prvim poznatim svjetovnim franjevcem se smatra bl. Lukezije. Pravilo je kasnije mijenjano, tako da je papa Nikola IV. 1289. odobrio novo Pravilo, a potom i Leon XIII. 1883.

Izradi posljednjega pravila pristupilo se nakon Drugog vatikanskog sabora. Ovo Pravilo, koje je sada na snazi, prilagođuje Red potrebama i željama Crkve u izmijenjenim prilikama vremena. Odobrio ga je papa bl. Pavao VI. 24. lipnja 1978., a Generalne konstitucije, koje daju primjenu Pravila, odobrila je Kongregacija za ustanove posvećenog života i društva apostolskog života 8. prosinca 2000.

Danas je Franjevački svjetovni red prisutan u oko 115 zemalja svijeta i broji oko 300 000 članova. Uz Franjevački svjetovni red, svjetovna grana Franjevačke obitelji broji i oko 50 000 članova Franjevačke mladeži.

Red je organiziran u bratstva na različitim razinama. Osnovna stanica Reda je mjesno bratstvo koje se okuplja uz samostan ili župu. Više mjesnih bratstava se okuplja u područna bratstva, a područna bratstva u jednoj državi organizirana su u nacionalno bratstvo. Red na međunarodnoj razini okuplja sva bratstva rasprostranjena po svijetu. Njime upravlja Međunarodno vijeće koje čine predstavnici svih osnovanih nacionalnih bratstava i koje se redovito okuplja na Generalnom kapitulu, te Predsjedništvo Međunarodnog vijeća i generalni ministar.

Hrvatsko nacionalno bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda broji oko 4100 članova koji djeluju u 110 mjesnih bratstava, a sjedište mu je u Zagrebu. Nacionalno bratstvo je organizirano u pet područnih bratstava koja imaju svoja sjedišta u Osijeku, Zagrebu, Rijeci, Zadru i Splitu. Svako mjesno bratstvo je kanonski osnovano i ima vijeće i ministra koji se biraju na razdoblje od tri godine. Član vijeća je i duhovni asistent bratstva. Najčešće su to članovi Prvoga reda ili Trećeg samostanskog reda sv. Franje.

Svatko tko se osjeti pozvanim živjeti Evanđelje slijedeći primjer sv. Franje, ostajući u svjetovnom staležu, može započeti s formacijom u Franjevačkom svjetovnom redu, kako bi se upoznao s Redom, načinom života i poslanjem svjetovnih franjevaca. Svjetovnim franjevcem se postaje postupno, prolazeći kroz pojedina razdoblja formacije. Prvo razdoblje je vrijeme uvođenja, koje služi upoznavanju Franjevačkoga svjetovnog reda, svetoga Franje, Crkve i njezinoga nauka. Nakon toga slijedi vrijeme početne formacije koje traje najmanje godinu dana, a uvjeti za primanje u red su: ispovijedati katoličku vjeru, imati dobro moralno vladanje i pokazati jasne znakove poziva. Najniža dob za ulazak je 18 godina. Nakon vremena početne formacije, u kojemu se dublje upoznaje Sveto pismo, crkveni nauk, molitveni i sakramentalni život, franjevačka – osobito svjetovna – duhovnost, dokumenti Reda, osobito njegovo Pravilo, poslanje svjetovnih franjevaca na različitim područjima svoga života, u Crkvi i u društvu, slijedi zavjetovanje ili obećanje evanđeoskoga života. Trajnom zavjetovanju obično prethodi razdoblje privremenoga zavjetovanja (najviše do tri godine). Kandidat obećaje da će kroz sve vrijeme svoga života živjeti Evanđelje u Franjevačkom svjetovnom redu, opslužujući njegovo Pravilo.

Franjevci su pozvani biti evanđeoski kvasac u svijetu, u svojoj obitelji, u sredini u kojoj žive, rade i djeluju, u kulturi, društvenom i javnom životu. Za njih je molitva duša života i rada, a u svome životu su pozvani na korjenitu unutarnju promjenu koju samo Evanđelje naziva obraćenjem i koje se mora ostvarivati danomice. Osobitost ovoga načina života je život u bratstvu koje se okuplja na redovite susrete različitoga sadržaja – molitvene, formativne, radne, bratska druženja. Iz tih susreta dolaze ideje i inicijative, ali prije svega međusobna potpora braće i sestara na životnome putu, dijeljenju radosti ali i suočavanju s poteškoćama, te u ljudskom i vjerničkom rastu. Inicijative u apostolatu poduzimaju bilo zajednički, kao bratstvo, bilo tako da se podržavaju inicijative pojedinih članova. Prvotno se svjetovne franjevce treba prepoznati po onome što jesu – osobe koje nastoje, po primjeru svetoga Franje, rasti u svome nasljedovanju Krista, a tek onda iz toga onda proizlazi njihovo poslanje. Poslanje se konkretno ostvaruje na različitim poljima: u brizi za stare, bolesne i osamljene, za siromašne i potrebne, za sve čije ljudsko dostojanstvo je povrijeđeno. Ono se ostvaruje i brigom za obitelj, za očuvanje stvorenog, za bratskiji svijet, ostvarenje pravednosti i mira, promicanje dijaloga među ljudima. Područja djelovanja su brojna i svako bratstvo se, u skladu s mogućnostima, opredjeljuje za neke od aktivnosti. Za franjevce je važno živjeti u potpunom zajedništvu s Crkvom, s papom, biskupima i svećenicima, u povjerljivu i otvorenu dijalogu o načinima apostolskoga djelovanja.

Svjetovni franjevci su, kao i svi kršćani, pozvani na svetost. Put svetosti je za njih opsluživanje Pravila koje im je potvrdila Crkva i koje predstavlja „prerečeno Evanđelje“. Mnogi su ljudi, od osnutka Reda, bili njegovi članovi. To su bili obični ljudi, ali i članovi kraljevski i plemićkih obitelji; nepismeni i učeni, oženjeni i neoženjeni, vjernici laici ali i dijecezanski svećenici, biskupi, pa čak i pape, a članovi Reda su, između ostalih, bili književnici Dante Alighieri i Miguel Cervantes, političari Konrad Adenauer, Alcide de Gasperi i Giorgio La Pira, pape Leon XIII., Benedikt XV., Pio XI., Pio XII., ali i mnogi svjetovni franjevci koji su živjeli sasvim običnim životom čija je veličina i svetost poznata samo Božjemu srcu. Brojni su članovi proglašeni blaženima i svetima. Među poznatijima su sv. Gianna Beretta Molla, sv. Ivan-Maria Vianney, sv. Pio X., sv. Ivan XXXIII, bl. Federic Ozanam, bl. Pio IX., japanski mučenici i mnogi drugi.

Crkva u Hrvata ponosna je na svoje velikane koji su bili i članovi Franjevačkoga svjetovnog reda: blaženoga Alojzija Stepinca, blaženu Katarinu Kotromanić, slugu Božjega Franju Kuharića i slugu Božjega Egidija Bulešića. Zaštitnici Franjevačkoga svjetovnog reda su sv. Elizabeta Ugarska i sv. Ljudevit, kralj. Crkva ih se spominje 17. studenog, odnosno 25. kolovoza.

preneseno s: http://ofs.hr

Ako vam se sviđa ovaj sadržaj, možete ga podijeliti.